Ako otvorite službeno priopćenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pod naslovom: Dobrovoljno cijepljenje djece protiv C-19 u dobi od 5 i više godina, objavljeno 6. prosinca, na dnu prve stranice možete pročitati: „Djeca zaražena SARS-CoV-2 virusom najčešće imaju blage kliničke slike ili su potpuno bez simptoma. Teški oblici koji zahtijevaju hospitalizaciju, skrb u jedinicama intenzivnog liječenja ili smrt su rijetki.“
Dakle, sam HZJZ vam službeno daje do znanja da je cijepljenje djece nepotrebno i s vaše strane dobrovoljno. Samim time se ograđuje od bilo kakvih posljedica cijepljenja, moralnih i pravnih.
Naravno, kroz mainstream medije će vas emocionalno ucjenjivati tvrdnjama da je cijepljenje vašeg djeteta „odgovorno društveno ponašanje“, „jedini izlaz iz epidemije“, pa čak možda i „najsigurniji način da spasite baki i djedu život ovog Božića“.
Naime, oni računaju na to da se ljudi u puno većoj mjeri šopaju medijskim napojem nego što odlaze na službene stranice, na kojima lijepo piše da ste jedini i isključivo odgovorni – vi roditelji.
No, što kada je skrbnik država? Isti Capakov HZJZ je izdvojio djecu koja su „dugotrajnije smještena u različitim oblicima kolektivnog smještaja s noćenjem“ (čitaj: domovima) kao posebnu skupinu za koju se cijepljenje preporuča.
U slučajevima gdje su ljudi izgubili sva roditeljska prava, odluku o njihovoj djeci će donijeti maćeha – država. A ona voli poslati malene na sva cijepljenja, kako obavezna tako i dobrovoljna.
No zanimljivo, ako dopustite cijepljenje svog djeteta i nešto pođe po zlu, vi ste kao roditelji odgovorni pred državom, a ako ta ista država dopusti cijepljenje udomljene djece – nikakve odgovornosti nema.
Zgodno, zar ne?