Treći val


Jedan uspješni psihološki eksperiment iz 1967. godine s ljudskim umom nazvan je „Treći val“ i pokazuje posljedice neupitnog posluha i podložnosti ljudi autoritetima. Kako razum zamijeniti pravilima, obeshrabriti otvorenu raspravu, ušutkati drugačije glasove, uvesti rigidna pravila ponašanja, održati kvazi – zajedništvo poticanjem paranoje i straha i izolirati nepoćudne?

Ron Jones, profesor povijesti u srednjoj školi danas davne 1967.  godine nikako nije uspijevao učenicima četvrtog razreda objasniti kako je moguće da su Nijemci tako spremno slijedili Hitlera i tako zdušno tvrdili da nisu ništa znali o Holokaustu koji se odvijao pred njihovim očima. Umjesto da im iznosi suhoparne podatke, profesor, inače gorljivi pobornik prava manjina i demokrat, pokrenuo je zanimljiv eksperiment i za samo pet dana pretvorio skupinu srednjoškolaca u totalitarno društvo.

Prvi dan je samo uveo neka, čak i ne toliko neobična pravila i malo postrožio disciplinu, primjerice, morali su sjediti u točno određenom rasporedu, morali su sjediti mirno i nakon što zvoni sve dok ih on ne otpusti, a ako su mu htjeli postaviti neko pitanje morali su se ustati i svako pitanje moralo je biti sročeno u manje od četiri riječi. Svako obraćanje su morali započeti s “profesore Jones”.

Drugog dana je razred pretvorio u disciplinarnu skupinu s osjećajem pripadnosti, zajedništva i odgovornosti. Nazvao ih je Treći val (objašnjavajući im kako je treći val u nizu najsnažniji), osmislio je pozdrav jezivo nalik nacističkom te im rekao da se tako pozdravljaju i van učionice. Svi su ga bez pogovora poslušali.

Već trećeg dana njegov eksperiment je sam zaživio. S jedne strane, učenici su pokazali veću marljivost i disciplinu, no postali su prilično oštri prema svima koji se nisu htjeli pridružiti pokretu. Imali su snažan osjećaj zajedništva koji je odražavao i njihov moto: “Disciplinom do snage, snagom do zajedništva, snagom do akcije, snagom do ponosa.”

No pokret je već tada pokazao mračno naličje totalitarizma. Ne samo da su pripadnici pokreta odbacivali sve prijatelje koji nisu u pokretu, nego su samoinicijativno profesoru počeli prijavljivati pripadnike koji su kršili pravila Trećeg vala. Već četvrtog dana profesor je primijetio da se njegov eksperiment oteo kontroli i da ga mora što prije prekinuti, no nije želio propustiti učenike naučiti vrijednu životnu lekciju.

Pokus je tada napokon otkriven. Posljednjeg dana eksperimenta, profesor je počeo s pripremama za demonstraciju istoga.

Jones je u gledalištu pozdravio svoje učenike koji su odgovorili dogovorenom gestom. Također ih je zamolio da ponove slogan (Snaga kroz disciplinu!) i učinili su to više puta, s jedinstvenim uvjerenjem.

Pred dvjestotinjak istovjetno odjevenih tinejdžera zažarenih očiju, s redarima na ulaznim vratima, u atmosferi iščekivanja Velikog vođe, nakon pozdravljanja i skandiranja slogana, profesor Jones uključio je TV na kojem nije bilo ničega osim ‟snijega‟. Nastao je tajac.

Slika je ostala prazna i prevladavala je duga i razočaravajuća tišina.

Tada je Jones uzeo mikrofon i obratio im se ovim riječima:

Slušajte pažljivo, imam vam nešto važno za reći. Nema vođe. Nema nacionalnog pokreta koji se zove Treći val. Iskorišteni ste, izmanipulirani ste, niste bolji od njemačkih nacista koje ste proučavali.”

Zatim je prikazao film o Trećem Reichu. Neki od učenika su plakali. Drugi su jednostavno ustali i tiho otišli, razočarani.

Potom im je objasnio lekciju koja vrijedi i za ova vremena.

Vidjeli smo da fašizam nije nešto što čine neki drugi ljudi. Ne. On je upravo ovdje. U ovoj prostoriji. U našim osobnim navikama i načinu života. Zagrebite površinu i on se pojavljuje… Nosimo ga u sebi poput bolesti…‟

Narav eksperimenta ‘Trećeg vala’ pokazala je kako je lako čak i moderna progresivna demokratska društva pretvoriti u zlokobne mašine fašizma i nacizma.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp