Kraj 2021. godine kao još jedne turbulentne godine obilježene svjetskim fenomenom Ukletog Holandeza (kako mi kao i obično prevodimo nešto što svijet u originalu naziva Letećim Holandezom  – Flying Dutchman, legendom o ukletom jedrenjaku osuđenom da jedri preko sedam mora, a da nikad ne uplovi u luku) ”poznatijeg” pod nazivom Covid – 19. Koji nas još jednom direktno i indirektno upozorava koliko je fragilno ili krhko moderno društvo.

Što nam je ”bolje” to teže podnosimo kad nam je ”manje bolje” i time sami sebe tjeramo u ”bed”, što psiholozi i sociolozi nazvaše stresom, pa potom učeno  – ”status sindromom”. (Tko želi nešto više saznati o tome, neka zaroni u knjigu istoimenog naziva koju potpisuje profesor Sir Michael Marmot.) Baš me zanima kako je to izgledalo kod neandertalaca, kad su oko njih prašile hladne zime, tada još ”neorganiziranih” u različite udruge, pokrete ili stranke, s društvenim komunikacijskim mrežama koje su bile prilično stamene i kamene u vidu ploča ili pak stijena u pećinama na kojima se uvelike pisalo i risalo. Bilo im je dosadno dok tadašnje  ”rukovodstvo” nije donijelo odluku tipa: ”Dečki, idemo se malo razvijati. Ubi nas ova (hladna) dosada!”

I tada nas je konačno krenulo.

Od apsurda dosade do dosade apsurda

Od apsurda dosade dođosmo tako do dosade apsurda. Svaka nam čast, dobro smo napredovali. Svakodnevica nas nesebično bombardira gotovo tipiziranim izljevima netolerancije i hinjenih ili stvarnih frustracija u kojima protagonisti naše, ali i svjetske političke, kulturne i ine scene briljiraju – incidentnim bizarnostima. Što luđe – to bolje. Važno je biti zapažen, ma što bliža ili dalja okolina o tome misli. S fokusom vlastitog ega u svojim očima paradiraju, uzvikuju, želeći da budu pošto poto zamijećeni – ne prezajući ni od želje za šaketanjem od koje su neandertalci već odavno odustali. Jer im je uslijed prečestog korištenja –  dosadila.

Naime, ipak su nakon kraćeg razdoblja od par stotina tisućica godina spoznali da bi im možda ipak bio važniji sadržaj, a ne format. Formata je (stijena i kamenja brate koliko želiš) i tada i sada bilo napretek. Mauro Biglino, istraživač povijesti religija i prevoditelj, koji je za vatikansku izdavačku kuću Edizioni San Paolo, iz masoretskih tekstova preveo sedamnaest knjiga Biblije, navješćuje da su nas biblijski Elohimi učinili takvima. Elohimi, koji su poznavali zakone prirode i svemira, putovali su već tada, bilježi se, svemirom.

Nazire se da su oni po našim zemaljskim kriterijima živjeli tada malkice duže (par nebitnih pet – šest stotina godina više), a nas su programirali po svemu sudeći izvjesnom genetičkom intervencijom zahvaljujući kojoj se obujam mozga od 440 cm³ Australopitecusa africanusa utrostručio na 1230 cm³ kod Homo sapiensa. Omogućavajući nam time postupno gornju životnu granicu od maksimalnih stotinjak i više godina. Taman toliko koliko im treba da im iskopamo ono zlata i ostalih ruda što njima treba za njihove svemirske marifetluke. A možda im se i nije dalo raditi prekovremeno u genetičkom laboratoriju poznatom u široj javnosti kao Rajski vrt, pa odlučiše – ”Braćo Zemljani ono što ostvarimo s vama prije i poslije marende, to je to. O produžetku vaših života u bilo kojem smislu ako preživite  – u narednoj šihti kad se vratimo sa svog svemirskog vikenda – za nekih par drugih stotina milijuna svjetlosnih godina. Auf wiedersehen! Ciao! Bye-bye!‘

I eto belaja. Ostaviše nas same da buljimo u nebo, čekamo njihov povratak i maštamo o svijetu kakav bi mogao biti. Kada se Elohimi vrate, naravno. Ne onom kojega bismo sami sebi trebali napraviti. A ne, za to treba dodatno rudariti. A naša šihta je – završila. Da, u našem mentalnom DNK-u prapovijesno je po svemu sudeći ugrađena potreba za direktivom, bilo kakvom – bilo stranačkom bilo koje boje ili opredjeljenja bilo Trumpovim ad hoc rješenjima – ako nam se baš ne da razbijati previše glavu.

A, tako je vazda bilo – pa, moj šjor, triba biti i dalje. Da bi prekratili vrijeme u doba prosvjetiteljstva – krenusmo k tzv. demokraciji. Čije polazne principe nikako da shvatimo, a kamoli dosegnemo. U super modernom ritmu razvoja današnjice nikako da razumijemo da tehnologija ne može i neće riješiti ljudske odnose. Samo ih detaljizira i ubrzava do ludila nagoneći nas da u spoznaji širine izgubimo fokusiranost. Neki istraživači pokušavaju ukazati da uslijed svega toga spoznajemo samo 3 do 5 % relevantnih ovozemaljskih tema.

Od totalitarizma grupe do totalitarizma pojedinca

Bez obzira što smo iz plemenskog prešli u feudalizam, pa potom obećavajući kapitalizam i sada kako to lijepo kažu dvojca švedskih autora Alexander Bard i Jan Söderqvist, autori Netokracije  – u Mrežno doba ili Informacionalizam. Uz put tumačeći da život u svojoj biti i nije ništa drugo doli – širenje informacija ili komunikacija. Čudno izgleda?

A što je drugo naš DNK? Pojednostavljeno, sinteza ili koncentrat svih informacija o našem postanku. Znači, iz faze kada grupa kaže pojedincu što treba raditi (to zovu totalitarizmom) sada pojedinac dolazi u priliku da direktno ili indirektno nameće svoju volju ili naređuje drugom pojedincu (sada se to zove: mobilizam). Jer, sada sve počiva na individui iliti pojedincu.

Krasno, uznapredovali smo. Od totalitarizma grupe do totalitarizma pojedinca.

Jer se grupa iz silne dosade i neimanja vremena ne može nikako dogovoriti i usuglasiti.

Kako se ne možemo dogovoriti pod egidom ”ja govorim, a ti bez pogovorno slijediš što sam zamislio” posegnu, da si opet skrate vrijeme, za već navedenim šaketanjem. Samo da to ne izgubimo iz vida ukoliko u međuvremenu nismo zaradili kakvu ”šljivu” ispod ili na oku.

Srušene su sve norme, tabui, etike. A, kad se jednom sruše, teško ih je ponovno uspostaviti.

I onda u taj nebranjeni medijski i time javni perceptivni prostor ulijeću nadobudni voditelji, pa se, da bi imali gledanost, sprdaju na veselje raspojasanog puka u medijskoj areni sa onim što treba i ne treba (moderna komunikološka znanost to važno naziva mudrom kovanicom ”infotainment” kao hibridom pojmova ”information” i ”entertainment”).

Ili još nadobudnije novokomponirane voditeljice, koje pompozno najavljuju svoje projekte u vidu jedan-na-jedan razgovora, da ne kažem blebetanja s onima koje uspiju dobiti na špici. Otprilike ono što rade kad se dignu, našminkaju i urede te otiđu na prvu jutarnju kavu oko 12:00 ili 13:00 h.

Da nije kulturološki tragično, bilo bi – komično. Ili pak Eco Batgirl – švedska aktivistkinja Greta Thunberg sa svojim ”No more Blah Blah Blah ”. (Epohalnog li civilizacijskog dosega!)

Koja pak, daljnjeg apsurda radi, bjelosvjetski putuje svijetom avionom, jedrilicom i od svoje 15. godine drži ekološke prodike. Da li su se možda neki od njenih poklonika i poklonica zapitali – tko njome upravlja, tko joj piše tekstove ili ogledno za naše nabrijano Povjerenstvo za zaključivanje o sukobu interesa – tko, zašto i čijim karticama ili gotovinom plaća njena bjelosvjetska putovanja morem, zrakom i kopnom?

Pa zar smo tako slijepi da ne možemo prozrijeti i takvu manipulaciju?

Ljubav kao temelj za dijeljenje

Zašto je to tako? Zato, jer nam je kao ljudskoj vrsti, koju su očigledno ipak kreirali Elohimi, predosadno da radimo na sebi. Draži nam je naš osobni ego koji po definiciji skače s predmeta na predmet da bi se prehranio i ostao na životu. U biti još uvijek nas plaši – iskrena ljubav.  Ljubav kao temelj za dijeljenje, a ne otimanje. Ljubav koja izvire iz poštivanja, a ne gaženja. Ljubav koja ne postavlja uvjete, da bi istinski bila ono maloprije rečeno  – iskrena ljubav.

Za takvu ljubav prestani očekivati od drugih da ti ju daju, darivaj ju sam drugima. Bez straha da ćeš možda u prvom valu biti povrijeđen, ako ti ne bude uzvraćena. Stoga ne ogovaraj i ne ispunjavaj prostor oko sebe frekvencijama zle misli. Time samo kočiš vlastiti razvoj. Ne budi okrutan i ne izgovaraj neumjerene riječi da ne povrijediš onog do sebe. I time sasijeci potencijalnu okrutnost sam u sebi već u startu. To je pravi sadržaj za koji su nas zadužila braća Elohimi. Ako u tome kao čovječanstvo i pojedinci ipak ne uspijemo? I doista dođemo do ivice ponora iz kojeg povratka nema? Elohimi će malkice korigirati svoj svemirski GPS, skrenuti sa svoje rute, sletjeti, pa nas ”prešaltati” (po starom) ili ”preswitchati” po novom na višu frekvenciju.

Samo toga naša sadašnja svijest više neće biti – svjesna. Jer će to biti – neka druga svijest. I neki drugi ljudi, a ne mi sadašnji. U međuvremenu svima vama u ovo blagdansko doba od srca upućujem najljepše blagdanske želje – Živi, veseli i zdravi bili!