Božićno čudo na trenutak prekinulo Prvi svjetski rat


Prvi svjetski rat počeo je u kolovozu 1914. godine. Bez obzira na to, pet mjeseci kasnije, 25. prosinca, širom Zapadnog fronta čulo se pjevanje božićnih pjesama. Zvuči nevjerojatno, ali tog dana, obje zaraćene strane odložile su oružje i privremeno proglasile primirje. Bilo je kratkotrajno, ali duboko i iskreno, i pokazalo je da se čovječnost može pronaći i u najmračnijim vremenima.

Zamislite samo tu scenu – 1914. godina, rat tek što je počeo… vojnici još suparnike s druge strane rova ne gledaju kao na zaklete neprijatelje, već prije kao kolege, supatnike koji su se našli u istoj situaciji kao i oni.

Linija koja je razdvajala zaraćene strane u Francuskoj bila je toliko blizu da su jedni druge mogli dobro čuti i vidjeti – promrzle, umorne i neispavane. Dani su i jednima i drugima protjecali isto – boriti se po danu, jesti navečer, u sumrak obilaziti “ničiju zemlju” i kupiti mrtve i ranjene, nakon toga spavati. Možda sanjati… A onda sutra sve ponovo…

Izvještaji iz tih prvih dana ratovanja kažu da su vojnici s obje strane imali običaj noću glasno pjevati i kartati. Ovo je značilo da je pred spavanje na bojištu bila prilična galama, a nije bila rijetkost ni da se iz jednog rova pjesma prenese u drugi ili da se razmjeni po koja šala ili stih.

Nijemci i Francuzi nisu međusobno mnogo komunicirali, ali je prisustvo britanskih trupa olakšalo razgovor. Nijemci su znali malo engleskog jezika, a slično je bilo i s Francuzima. Tokom trenutaka primirja nije bilo neobično ni da se razmjenjuju novine, cigarete, pa čak i romani jer prvi mjeseci rata na Zapadnom frontu nisu bili naročito oštri.

Kada se prvi Božić u zaraćenoj Europi približio, mnoga društva i crkvene organizacije apelirale su da se za blagdane proglasi pravo primirje. Obje strane su ideju odbile, ali je rat duž Zapadnog fronta ipak tih dana nekako samoinicijativno prestao. 

Nijemci su zapalili svijeće i svjetiljke te ih postavili na svoje rovove, a zatim su počeli pjevati božićne pjesme. Njemački i britanski vojnici su izašli iz rovova razmijeniti blagdanske čestitke i razgovarati. Ono što je ostalih dana vrijedilo samo za nekoliko večernjih sati, tog 25. prosinca 1914. godine pretvorilo se u cjelodnevni praznik za sve. Božić 1914. godine tako je zauvijek ostao upisan u povijesti ratovanja jednostavno kao “dan čuda”.

Ničija zemlja postala je mjesto okupljanja, razmjene suvenira, hrane, zajedničkih božićnih misa… čak i jedne ili više  nogometnih utakmica. Pjevalo se i šalilo do duboko u noć.

O ovome svjedoče pisma vojnika upućena najmilijima koja opisuju ovo malo “Božićno čudo”. U jednom od njih, od Škota koji je ratovao nedaleko od belgijskog grada Ypresa, svijet je saznao da je nasred ničije zemlje bila postavljena čak i mala božićna jelka!

Primirje je bilo kratkotrajno i trajalo je manje od dana. Do trenutka kada su tadašnji mediji i javnost saznali za njega, na Zapadnom frontu već se na veliko ponovo pucalo, a ništa slično više se nikada nije ponovilo. Zapovjednici obiju strana zapovjedili su da se takvo što više nikada ne smije dogoditi. Rat se nastavio još četiri godine nakon tog događaja i odnio je milione i milione ljudskih života.

Ipak, na jedan kratak trenutak na Božić 1914. godine, ljudskost je odnijela pobjedu.

Upravo toj strani, koja se krije u svakom čovjeku, posvećujem ovu priču i želim čestit Božić!

Ova priča je dokaz da u ratu nema mjesta ljudskosti, jer ako se pusti ljudskost to ne odgovara svjetskim moćnicima.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp