I tako gledajući svijet kako se bori da spozna i utjelovi istinu, gledajući ga kako se razdvaja i podjeljuje umjesto da se povezuje. Gledajući kako mržnja, obijest i sebičnost, krivnja i strah – emocije, percepcije i uvjerenja koje su posljedica duboke emocionalne traume, ispod kojih je primarna golema tuga, a koje danas vladaju svijetom, ja ću i dalje grliti i ljubiti otvorenog srca, i to danas više nego ikada.

I dalje ću pomagati onima koji nemaju, smijati se i uveseljavati tete u dućanu, kupovati kiflice u pekari gladnima, mahati i pjevušiti onima koji mi ljutito trube iz auta jureći u prometu i biti tu za djecu roditelja koji ih ne vide i ne čuju.

I dalje ću maziti sve peseke koje putem sretnem, smiješiti se potpunim strancima, svugdje davati prednost penzićima i trudnicama, biti strpljiva i suosjećajna. I dalje ću se smješkati policajcima i svima namrgođenima, svakoga lijepo pozdraviti i tako samo osmijehom i toplom energijom možda nekome “popraviti” dan.

Zašto? Zato što sam oduvijek tako živjela, a danas je samo to svijetu potrebno i sasvim dovoljno. I sama sam jednom zapela, no samo da bi se probudila i umjesto osuđivanja odabrala suosjećanje. Ono najvažnije – neću nikada pristati na život u svijetu u kojem je ljubav nevidljiva i u kojem se ona ne osjeća.

Apeliram da svaku borbu egoističnog i kontrolirajućeg, a zapravo preplašenog uma, zamijenimo prepuštanjem srcu neka nas ono vodi kroz život, da svaki strah zamijenimo ljubavlju, svaku osudu dubokim suosjećanjem, da oprostimo sebi i drugima, uvijek. Budimo promjena mi sami, jer samo tako, vraćeni sebi, možemo naprijed.

Svima vam od srca želim blagoslovom i čarolijom posipane nadolazeće blagdane. Želim vam suzu koja će osjetiti tugu i bol u nečijem ili svom vlastitom zagrljaju i koja će se tada čistom alkemijom transformirati u sreću. Neka vam ta suza opere i odnese sve što više ne treba biti u vama.