Ovo nije metafizika, iako imam i metafizičko viđenje. I sto posto je točno kao i sva moja viđenja.  Kojima rijetko tko vjeruje jer mora priznati sve svoje slabosti. I još k tome mora biti odgovoran za njih. I vlastiti ego ušutkati kao dosadnog papagaja, krpom preko krletke…

Ali činjenica je da cure vole zločeste dečke. Pa su dobri dečki ljuti i na cure i na te zločeste dečke.  Zašto uopće jest tako?

Dobar dečko je pretežno miran, siguran, ne laže, ne mulja, stoji iza svoje riječi, drži se zakona, pravila i normi. Ne ističe se, ne iznenađuje, odgovorit će na pitanja i poruke, bit će pristojan i kulturan. On je siguran, na njega se možeš osloniti. Sigurna luka u kojoj možeš zapeti. I nema napretka. On je pretežno i poslušan u više životnih područja. Sluša mamu, djevojku, ženu, šefa…

Taj epitet “dobar” su mu zalijepili oni koje sluša i posluša, oni koji se služe njime i koji od njega imaju koristi. Taj epitet “dobar” često bi se mogao zamijeniti s izrazima: beskičmenjak, mutav, nezreo, neizražen, mlak, zvijezda u usponu. Ekstrem “dobrote”. I to samo zato što je dobrota kao i sve dobre i kvalitetne stvari, izvrgnuta ruglu i ismijavanju. I, zaboravljena je prva, glavna i osnovna stvar: prava dobrota je i prema sebi i prema drugima jednako uravnotežena i mudra.

Zločesti dečki? Oni su življi, puni iznenađenja, često su nasmijani, duhoviti, nestalni kao mjesečeve mijene, površni, plitki, hrabri i ne možeš ih uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Oni se mogu baciti na više područja u isto vrijeme, voditi bitke na više polja, a onda u sekundi nestati s lica zemlje. Jer nigdje ne “zagrizu”, traže bogzna što, nigdje nemaju uporište.

Intrigantni su spontano, djeluju kao djeca. Mogu u ženama pobuditi osjećaj zabrinutosti. Često i majčinske osjećaje. Ili potrebu za “popravljanjem”.
Takvi dečki mogu biti agresivci, narcisi, egocentrici, alkoholičari i raspikuće… Ekstrem zločestoće. Zanimljivo je da i “dobri” mogu biti isto sve to.

Ova dva ekstrema izazivaju različiti interes. A zapravo su vrlo slični. Očita razlika između ta dva tipa je samo bunt. U “dobrima” je bunt ubijen, skriven, zatajen, a u “zločestima” očit, izražen i pokazan. A bunt uvijek privlači. Buntovnici su često privlačni jer pokreću životnost.

Ako se netko buni, taj nije kastriran svakodnevicom. A svima je zapravo dosta svakodnevice. Pogotovo ženama. Ženama je dojadila svakodnevica. Današnjoj djevojci, ženi sigurno. Čisti, peri, rađaj, kuhaj, napreduj na poslu, zadovolji dečka, muža i poubijaj sve lešinare,  vampire i zombije koji nanjuše potencijalnu žrtvu, umornu od svakodnevice.

Današnjoj djevojci, ženi treba ratnik. Ratnik koji će sudjelovati u odnosu s njom, zaštitnik u ovom i dalje “muškom” svijetu, netko tko će je razumjeti, a ponekad čak i shvaćati u njenim previranjima sa životom.
U stvari, ona dva gornja ekstrema nisu nikakva premija.

Prvi, “dobar” je jednostavno mlak. U najmanju ruku. On bi sve smirio i izgladio. On je svoju “dobrotu” raspodijelio na sve oko sebe. Toliko da je te “dobrote” ostalo vrlo malo za njega i njegovu družbenicu. Epitet “dobar” nosi okolo kao orden na starom, prašnjavom šinjelu, teškom od nepokretnosti.

Ovaj drugi, “zločesti” dečko je kao napuhani balon na kojeg se ne može nitko osloniti. Ako se netko nasloni, balon se izmakne i čak odleti, a taj netko tresne na zemlju.

Pravi dobar dečko, muškarac je zapravo neprepoznat. Njega prepoznaje žena koja je “prošla” i dobrog i zločestog dečka. Koja je tresnula s obojicom. Ili s nekim varijantama tih dvaju tipova. Ona koja zna da ljudi moraju razgovarati, sudjelovati i dogovarati se skupa, ako imaju zajedničko područje u kojem djeluju. Dati jedno drugome moralnu podršku u područjima u kojima ne sudjeluju zajedno. Ona zna da ovdje nitko nikome ne kreše krila, da nitko nikoga ne vuče da se pokrene kad mora, da nitko za nikim ne leti i ne trči. Nitko nikoga ne lovi, ne zarobljava. I da oboje pomažu jedno drugom kad treba ukinuti pokoje ropstvo.

Djevojke još uvijek više vole zločeste dečke. Jer izgledaju životniji. Više aktiviraju u ženama mnoga skrivena ili zamrla područja. Više potiču na razmišljanje i na osjećanje. Uz “zločeste” dečke, proces sazrijevanja teče mnogo brže.

Jer djevojka, žena zna, duboko u sebi, da želi postati samosvjesna, sigurna i mudra osoba. Jer djevojka, žena zna da se mora snalaziti u mnogim aspektima života. Sama. Mora se izboriti, borbenošću, za stanje u kojem se više ne mora boriti. Ni za svog dečka, muškarca, ni s djecom da učine nešto dobro za sebe, ni na poslu da je poštuju.

Ona zna da kad sazrije, potreba za borbom nestaje, jer “loše” stvari znaju da nemaju šanse kod nje. Kod nje nemaju šanse ni ti “dobri”, ni ti “zločesti” momci. Razmaknu se kad ona prolazi. Ostaju oni, koji su sazreli u stvarno dobre, mudre i cjelovite ljude. Oni koji znaju da se život može živjeti životno, pravedno i u skladu s drugim ljudima.

Dakle, djevojke, žene, dokle vas god privlače zločesti dečki, to je jako dobro. U procesu ste sazrijevanja u pravu, staloženu, pronicljivu i mudru ženu. Samo naprijed! Zgazite te zločeste dečke da napravite put onima stvarno dobrima jer jedino uz njih moći ćete živjeti sretno i opušteno.

Sada sam ovo pročitala. Mislim da je ipak metafizika.