Ernst Wolff – Pandemija je samo izgovor za stvaranje najveće krize u povijesti čovječanstva


Američki predsjednik Franklin D. Roosevelt jednom je rekao: „U politici se ništa ne događa slučajno. Ako se dogodi, možete se kladiti da je tako bilo planirano.“ Ako pogledamo zbivanja u proteklih godinu i pol, ova se rečenica doima osobito zastrašujućom. Je li zaista moguće da je sve što smo doživjeli bilo planirano? Ne mogu pružiti definitivne dokaze za takav jedan plan. Primjerice u obliku autentične dokumentacije.

No, nakon što sam se u proteklih 18 mjeseci detaljno bavio ovom temom, moram reći da postoji ogromna količina znakova i indikacija upravo u tom smjeru. I želim govoriti o njima i njihovim posljedicama.

Situacija u kojoj se trenutno nalazimo jedinstvena je u ljudskoj povijesti. Nikada do sada svijet nije bio podvrgnut takvom jednom globalnom prisilnom režimu kao što je to sada. I nikada nisu donesene mjere koje izgledaju toliko neshvatljive, djelomično besmislene, a često i proturječne.

Službeno smo suočeni s najvećom krizom u povijesti čovječanstva. No, mjere koje su poduzete nisu popravile situaciju, nego je postupno pogoršale. Svaki liječnik može danas potvrditi da je zdravlje većine ljudi danas lošije nego što je bilo prije ove krize. A čak i iz perspektive onih koji su odredili  mjere – stojimo pred ruševinama. Navodno prijeteći četvrti val i najava potrebe za trećom, četvrtom i petom dozom cjepiva pokazuju da su dosadašnje mjere potpuno promašile svoj cilj suzbijanja bolesti.

No, to nije ni izbliza sve. Trenutno smo kao posljedica lockdowna suočeni s teškom globalnom ekonomskom krizom. Proizvodnja je stala o cijelom svijetu. Logistika je uništena, opskrbni lanci su pukli. Suočeni smo s propalim usjevima, nestašicom hrane i nestašicom poluvodiča koji su neophodni za velike dijelove ekonomije. No i u tim područjima vidimo da se probleme ne nastoji riješiti, nego ih se umnožava donošenjem novih mjera i stalnim prijetnjama s novim restrikcijama.

Nedavni primjer: U Kini je treća najveća luka na svijetu zatvorena zbog jednog jedinog pozitivnog testa jednog od radnika u luci. A u Novom Zelandu je pet milijuna ljudi moralo u zatvaranje na tri dana zbog jednog 58-godišnjaka koji je imao pozitivan test.

Još jedna kriza pogađa srednju klasu koja u svijetu stvara najveći broj radnih mjesta i k tome snosi najveći porezni teret. Srednju klasu se iz tjedna u tjedan sve više tjera u kut konstantnom nesigurnošću i neprestano novim reguliranjima i nikada do sada nije bila u tako dubokoj krizi kao što je to sada. No, ni to nije sve.

Trenutno po cijelom svijetu svjedočimo ogromnom povećanju inflacije, što se osobito odražava ne cijene sirovina i hrane. No ni ovdje se ne nastoji riješiti problem, naprotiv. Inflacija se nastavlja, a još ju se i pojačava. Od početka krize vlade i središnje banke upumpale su gotovo 20 bilijuna američkih dolara u svjetski opticaj novca. A kraj se ne nazire. A međunarodni monetarni fond, tj. najjača svjetska financijska organizacija, idućeg će ponedjeljka podijeliti 650 milijardi, dosad najveći specijalni novčani iznos koji je izdala.

Društvena situacija nije ništa bolja. Samo jedan primjer.  U SAD-u, ekonomski najjačoj državi na svijetu, gotovo četiri milijuna ljudi prijeti deložacija jer ne mogu više plaćati stanarinu ili otplaćivati hipoteku. A više od deset puta toliko ljudi u SAD-u, znači najbogatijoj državi svijeta, od svojih se primanja više ne može prehranjivati. A ono što slom ekonomije s predumišljajem i poticanje inflacije nisu postigli, to su postigli političari poticanjem razdora među stanovništvom svih država koji je dosad nezabilježen u ljudskoj povijesti.

K tome dolazi, kao šlag na torti, od strane SAD-a namjerno izazvana smjena vlasti u Afganistanu. Ondje je talibanima, namjerno, ostavljena vojna mašinerija u vrijednosti od 20 milijardi američkih dolara, čitavo vojno zrakoplovstvo i 11 zrakoplovnih vojnih baza, što će s apsolutnom sigurnošću uzrokovati ogroman izbjeglički val. Pitamo se zašto. Zašto su diljem svijeta poduzete mjere koje vode iz jedne katastrofe u drugu, povlačeći većinu ljudi sve dublje u ponor umjesto da ih izbavi iz bijede?

Kako bismo na to odgovorili, moramo postaviti dva pitanja. Naime, u čijem je interesu ova globalna agenda? I tko od nje profitira? Odgovor na oba pitanja je vrlo jasan. Najveći profiter aktualne krize i najvažniji mozak koji povlači konce iza kulisa je financijsko-digitalni kompleks. Dakle, jedna vrsta interesne skupine na čijem su vrhu najveće IT tvrtke i najveće korporacije za upravljanje imovinom današnjice.

Među najveće IT tvrtke ubrajaju se Apple, matična tvrtka Googlea, Alphabet, Amazon, Microsoft i Facebook. Tržišna vrijednost samo ovih pet tvrtki trenutno iznosi nevjerojatnih 9,1 bilijuna američkih dolara. Samo usporedbe radi, bruto domaći proizvod Njemačke, Francuske i Italije zajedno iznosi 8,6 bilijuna dolara. Uz ove digitalne tvrtke dolaze i najveći upravljači imovinom. A to su Black Rock, Vanguard, State Street i Fidelity. Svi oni imaju značajne investicije u svim IT tvrtkama, a i više od toga.

Samo njih četiri aktualno upravljaju s ukupno 22,6 bilijuna dolara. Ponovno, usporedbe radi, bruto domaći proizvod svih 28 država Europske unije tijekom 2020. godine iznosio je 15,7 bilijuna dolara. No, nije samo ogromna moć ovih tvrtki koja financijsko-digitalni kompleks čini tako moćnim. Uzmimo prvo IT koncerne. Ne samo da oni sami imaju ogromnu tržišnu moć, nego i kontroliraju na stotine tisuća drugih poduzeća jer organiziraju njihovu digitalizaciju i na taj način imaju konstantno uvid u njihov protok podataka. Industrija IT-a nije ništa drugo nego tumor koji je proteklih godina metastazirao u sve gospodarske grane, učinio ih ovisnima o sebi i sada ima potpunu dominaciju nad njima.

Ništa drugačije nije ni s upravljačima imovinom. Oni su dio svih velikih svjetskih korporacija i mogu svako pojedino tržište u svijetu usmjeriti kamo god žele. Najveći među njima, Black Rock, raspolaže s 40 godina starim sustavom analize podataka, Aladdin, što predstavlja najveći fundus financijskih informacija poznat svijetu. Black Rock s ovim znanjem u pozadini savjetuje najveće svjetske središnje banke, Sustav federalnih rezervi i Europsku središnju banku.

Uz ogromnu prednost informacija koje Black Rock ima na ovaj način, trebalo bi biti jasno tko ovdje o kome ovisi. Dakle, ovdje imamo posla s povijesno jedinstvenom kombinacijom koncentrirane financijske moći i moći raspolaganja s nezamislivo velikom količinom podataka. Ova je kombinacija ovim poduzećima od početka krize osigurala financijski uzlet kao nikad dosad. Osim toga, taj se uzlet konstantno ubrzava. Samo u zadnjem kvartalu, dakle u travnju, svibnju i lipnju 2021. godine, ovi su koncerni ostvarili najveću dobit u svojoj čitavoj povijesti.

S obzirom na ove činjenice nije potrebno imati mnogo mašte da bi se došlo do zaključka da je financijsko-digitalni kompleks globalno središte moći oko kojeg se sve vrti. Financijsko-digitalni kompleks je daleko iznad svih vlada i u svakom trenutku svaku vladu na svijetu može baciti na koljena i učiniti je poslušnom. Međutim, tim više nas trebaju čuditi metode koje financijsko-digitalni kompleks primjenjuje od početka ove krize, jer naizgled potkopava upravo onaj sustav od kojeg profitira.

Samo nekoliko primjera. Ako financijsko-digitalni kompleks uništava srednji sloj, pa onda uništava i temelj svog opstanka. Jer, kao što smo upravo čuli, srednji sloj plaća najveće poreze i stvara najviše radnih mjesta. A ako još potiče i inflaciju, onda je i to štetno po njega. A ako kroz eksploziju društvene nejednakosti uništava i duševni mir, onda to uništava i temelje na kojima obavlja svoj posao. Sve su ovo opravdani argumenti. No, ne uzimaju u obzir stvarnost. A ona je sljedeća. Financijsko-digitalni kompleks nema drugog izbora nego činiti ono što trenutno čini.

Ono čemu svjedočimo nije agenda nastala za radnim stolom, pomoću koje si netko želi osigurati još više novca i još više moći, kako bi kasnije mogao mirno uživati u plodovima svoga truda. Ono čemu svjedočimo je ogroman očajnički čin, vjerojatno najveći u ljudskoj povijesti. Razlog ovom očajničkom činu je taj da sustav, zahvaljujući kojem financijsko-digitalni kompleks postoji, s dosadašnjim sredstvima ne može više opstati. Već je bio nadomak svom kraju za globalne financijske krize 2007./08. Da vlade tada nisu uzele ogromne količine novca poreznih obveznika i naložile središnjim bankama da stvore ogromne količine novca ni iz čega, sustav bi već tada bio kolabirao.

Spas je, međutim, bio samo privremen. Količine novca su tijekom 12 godina morale stalno biti obnavljane, a kamate su neprestano morale biti smanjivane. Sustav je, dakle, morao postajati sve nestabilnijim. To na duge staze nije moglo izaći na dobro. Godine 2020. stigao je taj tren. U ožujku te godine prijetio je novi kolaps, a taj je kolaps odgođen jednom finalnom akrobacijom, naime – smanjenjem kamatnih stopa na nulu i upumpavanjem bilijuna namjesto milijardi.

Tim je činom, međutim, nastala kvalitativno nova situacija. Daljnja odgoda zahtijevala bi smanjenje kamatne stope u minus i time uništila temelj postojećeg bankovnog sustava. Banke ne mogu dugoročno opstati s negativnim kamatama. To znači da daljnje odgode dosad korištenim sredstvima neće biti. U aktualnoj situaciji moguće je najviše još jednom upumpati silne bilijune, međutim, posljedica bi bila ta da već ionako velika inflacija postane još veća i preraste u hiperinflaciju. Situacija u kojoj se nalazi financijsko-digitalni kompleks predstavlja, dakle, alternativu između konačnog kolapsa s jedne strane i hiperinflacije s druge strane.

Dakle, potpunog gubitka vrijednosti novca. Prema tome, nalazimo se na povijesnoj prekretnici gdje financijsko-digitalni kompleks unutar sustava u kojem postoji ima izbor između samo dva načina kolapsa. Koji je dakle izbor? U ovoj je situaciji izbor očito bio u korist novog sustava i dvostruka strategija za njegovu implementaciju.

S jedne strane, u pozadini, daleko od očiju javnosti, vrše se pripreme za postavljanje novog sustava, dok se istovremeno, s druge strane, koristi završna faza sustava na samrti kako bi ga se po svim pravilima igre pokralo. Upravo je to ono čemu svjedočimo od ožujka 2020. godine. To je sasvim namjerno i s predumišljajem izazvano uništenje svjetske ekonomije isključivo u svrhu vlastitog bogaćenja financijsko-digitalnog kompleksa uz istovremenu pripremu novog sustava preko središnjih banki u suradnji s IT koncernima.

A znamo i kako bi taj novi sustav trebao izgledati. On podrazumijeva potpuno ukidanje gotovine i banaka u njihovu dosadašnjem obliku te uvođenje digitalnog novca središnje banke. Krajnji cilj je ovaj: Svatko od nas treba imati samo jedan bankovni račun preko kojeg se odvijaju sve transakcije. A taj račun ne bi više trebao biti u komercijalnoj banci, nego u središnjoj banci. Pozadina ovog plana je sljedeća: Digitalni novac središnje banke moguće je programirati. A budući da središnje banke mogu stvoriti neograničene količine novca ni iz čega, na ovaj bi se način doista moglo uvesti negativne kamate, a da se pritom sustav ne uništi.

No, to nije ni izbliza jedino svojstvo digitalnog novca središnje banke. Omogućio bi državi kontrolu nad svim transakcijama, određivanje različitih poreznih stopa i individualno određivanje novčanih kazni. Država bi mogla odrediti rok trajanja novca i tako nas prisiliti da potrošimo određene svote u određenom vremenu. Mogla bi izdavati novac s određenom svrhom i odrediti nam da određeni

iznos možemo potrošiti na određenu robu ili u određenim područjima. Povrh svega, država bi imala mogućnost svakome od nas jednim klikom miša prekinuti sav novčani tok i tako nas financijski eliminirati. Digitalni novac središnje banke bio bi tako najsnažniji mehanizam društvene kontrole ikad zabilježen u ljudskoj povijesti. A time bi, ni manje ni više, u konačnici predstavljao uspostavljanje sveopće diktature putem novca. Međutim, cijela ova stvar ima jednu veliku kvaku. Naime, neizbježan otpor ljudi. Možemo sa sigurnošću poći od toga da velik broj ljudi neće prihvatiti ovaj oblik obespravljenja, odnosno implementacija digitalnog novca središnje banke rezultirala bi velikim društvenim nemirima.

I upravo je ovaj problem sasvim očigledno doveo financijsko-digitalni kompleks na ideju da napravi inverziju procesa implementacije ovog novca. Dakle, ne postupnim uvođenjem digitalnog novca središnje banke, nego obratno – riskirajući pritom veliki otpor – guranjem društva u kaos kako bi se digitalni novac predstavio kao rješenje svih problema i to u obliku univerzalnog osnovnog dohotka.

Ako netko misli da je ovo teorija zavjere izvađena iz šešira, njemu preporučam da još jednom detaljno pogleda što smo doživjeli u proteklih 18 mjeseci. Pod izlikom borbe protiv bolesti, nanesena je katastrofalna i nepopravljiva zdravstvena, ekonomska i financijska šteta, čije smo posljedice vidjeli u obrisima. Istovremeno se iz dana u dan radi na povećavanju te štete. Paralelno tome potiče se sustavno produbljivanje podjele društva neprestanim sijanjem razdora među ljudima.

Sve nas ovo vodi u jednom jedinom smjeru: prema društvenim nemirima, pa sve do građanskog rata. I to globalno. A prema meni dostupnim informacijama, iza toga je namjera. Trenutno svjedočimo tome da se na sve moguće načine pokušava stvoriti najveći mogući društveni kaos kako bi se na vrhuncu toga kaosa ponudila panaceja zvana univerzalni osnovni dohodak i na taj način maksimalni kaos pretvorio u maksimalnu kontrolu.

Usput rečeno, postoji još jedan razlog zašto je univerzalni osnovni dohodak s gledišta moćnika neimenovan. Nalazimo se usred Četvrte industrijske revolucije i u razdoblju koje je pred nama bit ćemo suočeni s gubitkom milijuna radnih mjesta uslijed implementacije umjetne inteligencije. Prema tome, na milijune potrošača će biti suvišni. Potražnja za potrošačkim robama bit će sve manja. A kako se aktualni ekonomski sustav temelji na potrošnji, potrebno je, kako bi sustav opstao, izravnati ovu krivulju pada. A to je moguće jedino ako se nezaposlenom potrošaču dadne novac.

Vidimo, dakle, da ono čemu smo svjedočili zadnjih 18 mjeseci i čemu i dalje svjedočimo očigledno slijedi određeni plan. A taj je plan sljedeći: Demontiranje aktualnog sustava u korist elite, stvaranje maksimalnog ekonomskog i društvenog kaosa i postavljanje novog sustava pod krinkom humanitarne pomoći. Ovaj plan dostupan je svakome za pročitati, i to u knjigama „Četvrta industrijska revolucija“ i „Veliki reset“ Klausa Schwaba čiji Svjetski ekonomski forum ima ključnu ulogu u čitavoj agendi. U proteklih 50 godina Svjetski ekonomski forum uspio je postati jedan od ključnih centara financijsko-digitalnog kompleksa tako što je prvo okupio vodeće osobe u ekonomiji, a kasnije i političare, zatim medijske predstavnike, plemiće i slavne osobe dajući im ciljanu obuku u 1990-im godinama.

Danas znamo da su 1992. godine tzv. Globalne vođe budućnosti, a od 2005. godine Mladi globalni vođe, bili podvrgnuti sustavnoj i sve detaljnijoj obuci Svjetskog ekonomskog foruma i da se radi o osobama koje se trenutno nalaze na pozicijama moći. Tu spadaju Bill Gates, Jeff Bezos i Jack Ma iz IT sektora; Larry Fink, direktor BlackRocka, šefica Međunarodnog Monetarnog fonda Kristalina Georgieva, Mark Carney, bivši direktor Bank of England, iz financijskog sektora te Emmanuel Macron, Sebastian Kurz, Angela Merkel u politici.

Svi su oni prošli obuku Svjetskog ekonomskog foruma ili su u njegovim izvršnim odborima. A nije samo 1300 članova ove blisko umrežene vladajuće elite koji po čitavom svijetu vuku konce. Od 2012. godine 10.000 osoba mlađih od 30 godina, takozvani Globalni oblikovatelji, pridružili su im se. Njih je također okupio Svjetski ekonomski forum i oni vrše u svijetu utjecaj prema zamislima Svjetskog ekonomskog foruma.

A za one koji žele znati kako te zamisli izgledaju, neka pročitaju knjige WEF-ovog Klausa Schwaba. Tko i dalje ne vjeruje da se sve čemu smo svjedočili odvija prema planu, neka pogleda datum objavljivanja Schwabove knjige „Veliki reset“. Knjiga je objavljena 9. srpnja 2020. godine. Ni nepuna četiri mjeseca nakon globalnih zatvaranja, knjiga već daje detaljna uputstva kako iskoristiti Covid-19 kako bi se svijet, prema Schwabovim riječima, kreativno uništio i stvorio novi svijet u kojem slika čovjeka prema njegovu opisu podsjeća na najmračnije razdoblje nacionalsocijalizma.

Znam da sve ovo zvuči stravično poput pomno isplanirane Apokalipse. Uistinu, agenda koja se provodi očito ne samo da je planirana, nego je po svojoj dijaboličnosti i podmuklosti teško nadmašiva. Tko je mogao zamisliti da će se ekonomiju urušiti pod izlikom zaštitom ljudi od bolesti, da će se ljudima oduzeti sloboda putovanja, sloboda okupljanja i sloboda govora i mišljenja, a usto preko 100 milijuna ljudi osuditi na glad. I to sve radi zaštite njihova zdravlja.

Tko je mogao zamisliti da će jedan otvoreni eugeničar imenom Klaus Schwab biti u poziciji ne samo da globalno širi svoju užasnu viziju spajanja čovjeka s umjetnom inteligencijom, nego da je i pretvara u stvarnost pomoću desetaka tisuća pomagača. Sve su ovo duboko uznemiravajuća zbivanja s kojima trenutno živimo i koja smo prisiljeni trpjeti, a čiji detalji svakom čovjeku normalnog razmišljanja i osjećanja ledi krv u žilama.

Međutim – a sad dolazim do najbitnije poruke koju danas želim prenijeti. Čitava stvar ima i drugu stranu. Stranu, koja bi nam svima trebala dati motivaciju i mnogo snage za buduće djelovanje. Plan elite i vizije Klausa Schwaba osuđene su na propast i to iz više razloga. Najbitniji je taj da se narativ o smrtonosnom virusu, koji ugrožava opstanak čovječanstva, dugoročno ne da održati.

Već vidimo kako se zgrada laži sama od sebe urušava i kako se radi njenog održavanja poseže za sve apsurdnijim argumentima i sve žešćom difamacijom. Pri tome je bitna spoznaja da žestina koju mediji pokazuju nije dokaz njihove snage, nego njihove slabosti. Onaj tko konstantno širi sve grotesknije laži, kao primjerice ona o „pandemiji necijepljenih“, onaj tko zdrave ljude proglašava najvećim rizikom društva i tko zbog pojedinačnih slučajeva bolesti i tekstova blokira čitave države, taj to čini samo zato što mu je ponestalo argumenata i jer u svom očaju samo mahnito udara oko sebe.

Abraham Lincoln rekao je „Neke je ljude moguće konstantno varati, neke ljude poneko vrijeme,
ali ne može se sve ljude varati čitavo vrijeme.“
Upravo se to sada potvrđuje. Za nas je to naravno
od ogromnog značaja. Jer ironično otvara ono što je Klaus Schwab nazvao „Vrata za priliku“.

No u obrnutom smjeru. Raspadom narativa  vjerodostojnost onih koji su nas doveli u ovu situaciju umanjuje se iz dana u dan, pružajući svima nama jedinstvenu priliku za veliku i sveobuhvatnu kampanju širenja informacija.

Objektivni uvjeti za educiranje ljudi o pravoj pozadini navodne pandemije, o stvarnim odnosima globalne moći i faktičkih prijetnji s kojima smo suočeni. Nisu nikada bili tako povoljni kao sada. I, iz dana u dan sve su povoljniji, jer se druga strana nužno mora zaplesti u sve nevjerojatnije laži. Pa, sve i da financijsko – digitalnom kompleksu pođe za rukom uvesti novi novac, ni to ne bi bio kraj svijeta.

Digitalni novac središnje banke može naime opstati jedino na osnovu sveobuhvatnog sustava prisile. Morat će se stalno uvoditi nove kontrole cijena, neprestano povećavati univerzalni osnovni dohodak i permanentno stvarati inflaciju tiskanjem novca, što će pak dovesti do konstantnog siromaštva stanovništva i trajnog sukoba s državom i autoritetima. Moramo znati sljedeće, pred nama su nedvojbeno turbulentna i opasna vremena. No, imamo povijesni adut. On se zasniva na tome da druga strana ne postupa prema pravilima razuma, nego je motivirana pohlepom i težnjom za moći te stoga nužno mora doći u sve težu i bezizlazniju situaciju. Upravo to bismo trebali iskoristiti i stalno imati sljedeće na umu: druga strana možda ima više novca, više imovine i uz to svo oružje svijeta.

No, njihova moć ne ovisi o njihovu novcu, ni imovini, niti njihovu oružju, nego samo o jednom faktoru. A on je neznanje većine ljudi. Dakle, o tome da većina neće shvatiti igru koju manjina s njom igra. Koliko god užasno bilo ono što je financijsko – digitalni kompleks sa svojim sudionicima počinio u zadnjih 18 mjeseci, doveo se u situaciju iz koje više ne može izaći i u kojoj je očajnički prisiljen sve više prelaziti crvenu crtu. Za sve nas to znači da bismo u ovoj izvanrednoj situaciji trebali ostati smireni, dosljedno razotkrivati sve laži i ljudima objasniti, malo po malo, tko ih ovdje i zašto vara.

Ako tako postupimo i oslonimo se na snagu naših argumenata, ne samo da možemo riješiti aktualne probleme, nego možda postići i mnogo više od toga, naime iskoristiti jednu od najdubljih kriza u povijesti kako bismo preuzeli kormilo svjetske povijesti i otvorili vrata u novo doba.    

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp