Čemu želje? Zašto uopće postoje? Mnoge se nikada ne ostvare, ostanu kao duhovi u našoj svijesti i podsvijesti… Ponekad dugo, dugo, predugo… Ipak, Život je najveći mudrac i filozof. Pošalje želje da nas pokrene, prodrma… Da nas natjera na pomake u vlastitom životu. Jer smo zapeli, tonu nam stopala u mrtvilo, ne napredujemo onako kako bismo morali.
Stalno odvajamo um od srca, od duše. Ipak, htjeli ili ne, naši “dijelovi” nisu dijelovi već jedna cjelina u kojoj postoji suradnja, komunikacija i dobronamjerna zavjera protiv letargije i umrlosti. Život i naše unutarnje biće želi živjeti. Stvarno živjeti. Gibati se, promatrati, skupljati iskustva i znanje.
Zato nam duša šalje impulse koji se doživljavaju kao želje. Želja obuzima ljudsko biće i ono skuplja hrabrost da si ostvari želju. Neke će želje biti ispunjene, neke ne. Kako god bilo, bitan je proces koji se u nama odvija. Kojeg ne bi ni bilo da se želja nije pojavila.
Neki će ljudi krenuti prema ostvarenju želje dobrim i poštenim putem, neki ne. Sve je to put u kojem možemo naučiti mnogo o sebi i samom životu. Jer život se uči dok si živ. Nije ni sto godina dosta da samo zagrebemo ispod površine. Beskonačno polje znanja čeka da uronimo u njega.
Najproduktivnije su one želje koje se teško ili nikako ne ispunjavaju. Te su najbolje. Što je teže doći do cilja, to nam je dana veća mogućnost vlastitog unutarnjeg rasta. Promišljanja, odrada emocija, izgradnja samopouzdanja i vjere u sebe. Vjere u to da život uvijek najbolje zna što je za nas. Čak i kad nam neće ispuniti želju. Jer svrha pojave želje nije njeno ispunjenje. Svrha pojave želje je proces koji se događa u nama, mogućnost suočavanja s emocijama, strahovima i svime što nosimo u sebi, a da i nismo svjesni toga. Svrha želje je da sve više upoznajemo sami sebe.
Nekolicina ljudi, otkad je čovjeka, postigla je stanje u kojem nema pojave želja, već postoji samo punokrvno življenje, učenje i unutarnje napredovanje. Mi obični smrtnici se još moramo baviti željama. Jer nas one jedino i mogu pokrenuti da djelujemo. Da ne budemo živi, a mrtvi.