Zašto ljudi imaju potrebu ulaziti u tuđe živote?


Ima jedna jako lijepa pjesma naslova “Još i danas zamiriši trešnja” u izvedbi glazbene skupine Gazde koja mi uvijek padne na pamet dok slušam kako ljudi ulaze u tuđe živote kao u stihu te pjesme. Pitam se – što to ima u tuđim životima što će “dušebrižnicima” pomoći u njihovu životu i ostvarivanju njihovih životnih ciljeva?

Mislim da dežurni “dušebrižnici” nemaju drugog posla, pa im je ulaženje u tuđe živote poput nekog hobija. Sjećam se kako mi je moja pokojna baka Barbara znala govoriti: “Svatko najprije treba pomesti smeće ispred svojih vrata.” Baka je bila u pravu, ali mi kao mali to nismo još mogli razumjeti. Kasnije u životu uvijek se pokaže da su stariji bili u pravu. No, danas nažalost nitko ne mete pred svojim vratima, nego svatko upire prstom u tuđi prag.

Ljudi su željni neke senzacije, nekih informacija koje će ih zabaviti, ali na krivi način, jer se bave širenjem neprovjerenih informacija s često vrlo lošim namjerama. Susjedi su danas u općenitom smislu najbolji primjer ulaženja u tuđe živote. To znam iz priča mojih brojnih prijatelja koji žive u zgradama s više stanara. Ja sam na neki način u tom smislu privilegirana jer živim u kući i još k tome imam jako dobre susjede s kojima se poznajem godinama.

No, od mojih prijatelja iz stambenih zgrada svakodnevno čujem svakojake stvari. Od donošenja otpada pod nečiji prozor, preko vršenja nužde tuđih pasa pod nečijim prozorom, devastacije nečije imovine od strane djece kojima je to igra i čiji roditelji šute o tome kao pod normalno, pa sve do kasnih noćnih zabava uz glasnu glazbu i narušavanja javnog reda i mira do ranih jutarnjih sati.

O susjedskim tračevima da i ne govorim. Oni su oduvijek bili dio folklora, zar ne? Upravo ih zato niti ne uzimamo za ozbiljno. Svatko svakoga ima na nišanu, ne znajući baš ništa o tome kako taj drugi čovjek živi, da li je sretan ili ne, da li ima ljubav ili ne, da li ima stalan posao ili ne, kakvog je zdravstvenog i imovinskog stanja i tako dalje. Svatko od nas ima neke svoje probleme za koje nitko ne zna osim nama bliskog – uskog kruga ljudi i upravo je zato krajnje bezobrazno i bezobzirno ulaziti u tuđi život, ne znajući pravo stanje stvari, ulaziti s lošim, a ne dobrim namjerama u nečiji život, s ciljem da se nekoga povrijedi, a ne da mu se pruži ruka i da mu se pomogne.

Dovoljno sam rekla. Ulaženje u tuđe živote danas nažalost ima negativan predznak, dok su nekada ljudi bili razumniji, tolerantniji, bliži i naklonjeniji jedni drugima, spremni jedni drugima pomoći bez obzira o čemu se radilo. U mojoj generaciji još žive te vrline, ali kada gledam mlađe ljude među kojima ima časnih iznimaka, nisam baš optimistična.

Ja sam sretna kada nekome mogu pomoći na bilo koji način. I, još nešto, nikada nikoga ne osuđujem ni zbog čega jer to nije na meni da nekoga osuđujem. Naprotiv. Sretna sam ako moji prijatelji postižu uspjehe i ako su sretni sa svojim životima te ih uvijek s radošću pohvalim za njihove uspjehe. U životu je važno znati biti sretan zbog drugog čovjeka.

Svatko ima neku svoju priču i nitko nije pozvan da nekome sudi. Također nikome ne dozvoljavam da se meni na bilo koji način miješa u život. Svatko sam najbolje zna što je dobro za njega, ili možda nije dobro za njega, ali njegovo je pravo da sam bira sam svoj put. I nitko, baš nitko na ovome svijetu nema pravo stati nekome na put iz čistog „dušebrižničkog“ hira.

Svi se žure komentirati druge ljude, često upravo negativno, a ne pozitivno. Ljudi jedva čekaju negativno se osvrtati na druge ljude. Nitko ne želi vidjeti sebe. A, svatko bi trebao najprije pogledati sebe. Mišljenja sam da svaki čovjek treba uvijek početi od sebe. Jer, nitko od nas nije savršen.

Ljudi kao da su puni nekog jala i stalno misle kako je netko drugi sretniji od njih, kako ima više ljubavi od njih, više novaca od njih, a novac je uvijek glavna stavka u svemu i mjerilo svega, pa tako i ljudskog jala i ljudske zlobe iz čega proizlazi težnja za “brigom o drugima”, a najviše o njihovim novcima. Onaj tko u međuljudskim odnosima ima više novaca od nekog drugog, taj uvijek biva žrtvom tračeva i podmetanja od strane onih koji misle da imaju manje novaca od njih. Nažalost, novac je taj koji čini razdor neviđenih razmjera među ljudima i rađa najpakosnije priče i bajke iz sfere ulaženja u tuđe živote. 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp