Thomas Robert Malthus – Kako bi netko živio, netko drugi mora umrijeti


Thomas Robert Malthus (Rookery kraj Guildforda, 16. veljače 1766. – Bath, 23. prosinca 1834.) bio je britanski demograf, filozof i politički ekonomist. Danas je najpoznatiji po svojim kontroverznim razmatranjima o natalitetu u njegovu Zakonu stanovništva u kojem se govorilo „o nesrazmjeru između rasta ljudske populacije i potrebe za proizvodnjom hrane“ početkom 19.-tog stoljeća, a proklamirao ga je u „Eseju o principima stanovništva“.

Problem je po njemu bio u tome što se stanovništvo razmnožavalo brže no što je rasla proizvodnja hrane. Ako bi uzlazni hod razmnožavanja čovječanstva išao slijedom geometrijske progresije (1, 2, 4, 8, 16, 32,…), a proizvodnja hrane linijom aritmetičke progresije (1, 2, 3, 4, 5, 6,…), ljudi bi po Malthusu bili osuđeni na bijedu i siromaštvo, ako se ne bi poduzele „mjere ograničenja porasta stanovništva“. Bez tih mjera, čovječanstvo bi se moralo osloniti na prirodne katastrofe, na glad i razne neizlječive bolesti, kao i na ratove da „prirodnim putem reguliraju odnos između rasta populacije i proizvodnje hrane“.

Danas su Malthusove kontroverzne teorije ponovno u fokusu, možda i više nego ikada prije. A njegov „Esej o principima stanovništva“, usput budi rečeno, plagijat je Ortesovog napada na pozitivnu populacijsku teoriju Benjamina Franklina iz 1774. godine koju je Malthus vješto kamuflirao matematičkim formulama tzv. ‘zakona geometrijske progresije’.

Evo kojim riječima Malthus u svom eseju objašnjava kako se to po njemu može postići ‘idealna’ ravnoteža između broja stanovnika i količine hrane:

„Sva djeca koja se rode iznad broja potrebnog za održavanje broja stanovnika na željenoj razini, neizbježno bi morala nestati, osim ako se za njih napravi mjesta smrću odraslih osoba. To mora biti aktivna politika vlasti. Trebamo potaknuti djelovanje prirode u stvaranju tog mortaliteta umjesto da ga glupo i uzaludno sprječavamo. A ako se, pak, bojimo prečestih posjeta strašnog oblika gladi, tada bismo trebali čestim pobunama potaknuti druge oblike prisilnog i prirodnog uništenja. Umjesto preporučivanja čistoće siromašnima, trebali bismo kod njih potaknuti suprotne navike. U našim gradovima trebamo graditi uže ulice, nagomilavati više ljudi u kuće i izazivati povratak kuge. Na selu trebamo graditi naselja blizu stajaćih voda i osobito poticati život u svim močvarnim i nezdravim uvjetima. Ali iznad svega trebamo strogo osuđivati specifične lijekove protiv harajućih bolesti i one dobronamjerne ljude, koji su u velikoj zabludi ako misle da su čovječanstvu učinili uslugu time što su osmislili projekte za potpuno iskorjenjivanje neke određene bolesti.“ 

Čitajući njegove riječi, ostajemo šokirani. Malthus pod egidom brige za naš planet iskazuje ljutnju prema dobronamjernim ljudima koji žele iskorijeniti pojedine bolesti. On, naprotiv, želi da ima što više bolesnih ljudi koji će postepeno umirati i time oslobađati mjesto onima koji se rađaju. Mortalitet i natalitet moraju biti usklađeni. Koliko mrtvih, toliko oslobođenih mjesta za rađanje novih ljudi. Ne smije nas ni u kojem slučaju biti previše.

Dakle, ako smo dobro shvatili ovog demografa, smrt određenog broja ljudi morala je biti aktivna politika tadašnje vlasti. Zar netko mora umrijeti, kako bi se netko drugi mogao roditi? Ili možda netko mora umrijeti kako bi netko drugi mogao nastaviti kvalitetnije živjeti? Sve u svemu, istrebljenje određenog broja ljudi, kao što vidimo, i te kako može biti cilj pojedinih demografa i svjetskih vladara koji vode brigu o broju ljudi na Zemlji.

Kao da na ovom napaćenom planetu nema mjesta za sve nas. Oduvijek je bilo mjesta za sve ljude, samo to pojedini zlikovci nikada neće shvatiti, jer misle da ovaj svijet postoji samo zbog njih i učinit će sve da ga prilagode svojim partikularnim i sebičnim interesima, pretvarajući ostatak stanovništva u robove, nudeći nam potrese, poplave, nemire, ratove, društvene podjele, glad, bijedu i pandemije, kako bi nas u što većem broju istrijebili i potom mirno i bezbrižno živjeli na zelenim proplancima, okruženi šačicom svojih kodom obilježenih poslušnika (čitaj: robova) i humanoidnih robota.

Sve je to pomalo bizarno, ali vrijeme u kojem živimo također je vrlo bizarno, tako da nas ne bi nimalo čudilo da među svjetskim moćnicima još uvijek ima onih ljudi koji imaju slične poglede na demografiju poput kontroverznog Malthusa. Nekim opakim zamislima vrijeme očito ništa ne može. Dapače, s vremenskim odmakom, slični umovi u takvim će se zamislima prepoznati i jedva čekati te zamisli provesti u djelo.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp