Otkada su u Njemačkoj u mjesecu studenom i prosincu prošle godine pooštrene Covid mjere, društvenim mrežama šire se brojne snimke s njemačkih ulica na kojima možemo vidjeti kako izgleda provođenje tih mjera na mikro razini. Posebno je šokantna snimka na kojoj možemo vidjeti sramotno postupanje njemačke policije prema jednoj starijoj gospođi s psom. Prolaznici taj nemili događaj promatraju, snimajući ga mobitelima. Čuje se vika građana koje policija pokušava rastjerati. Gospođa biva okružena policijom kao da je neki kriminalac. Dok ona zapomaže, policija je lišava slobode.
Ništa manje šokantna snimka nije ni ona iz SAD-a na kojoj možemo vidjeti uhićenje necijepljene trudne majke čija djeca neutješno plaču dok njihovoj majci policija stavlja lisice na ruke, lišavajući je slobode jer nema Covid potvrdu.
Ima uistinu bezbroj tih šokantnih prizora koje građani neumorno snimaju u svim zemljama u kojima su pooštrene Covid mjere, dijeleći te žalosne prizore s ostatkom svijeta kako bi otvorili oči svima onima koji uporno ne žele vidjeti što se događa.
Koliko su daleko vlasti spremne ići u oduzimanju građanskih sloboda onima koji su neposlušni, pokazat će vrijeme. Čitali smo neki dan sramotne riječi Emmanuela Macrona kojima prijeti oduzimanjem građanskih sloboda necijepljenim ljudima u Francuskoj.
Njemačka je danas zemlja skrojena po mjeri kodiranih ljudi. Naime, po novim mjerama necijepljenim ljudima bez Covid potvrda nije dozvoljen ulaz u trgovine, ne računajući trgovine osnovnih svakodnevnih potrepština, nije im dozvoljen ulaz u sredstva javnog prijevoza, kao niti na radna mjesta. Kina. Kazališta. Klubovi. Zaboravimo na sve to ako nemamo Covid potvrde, ako nismo kodirani. Gastronomski objekti u Njemačkoj također smiju poslovati samo uz pridržavanje 2G pravila (pristup samo za cijepljene i one koji su preboljeli virus Covid-19).
Od početka pandemije do danas u njemačkom Bundestagu mogli su se doista čuti razni govori. Jedan od upečatljivijih zasigurno je govor bivšeg člana njemačkog parlamenta, Rudolfa Henkea koji je za govornicom svojedobno izjavio kako bi roditeljima koji odbijaju cijepljenje policija trebala pokucati na vrata kako bi im oduzela dijete i odvela ga na zdravstveni odjel gdje bi se potom obavilo obvezno cijepljenje. Da, sve je to svijet u kojem danas živimo. Ni naši stožeraši ne zaostaju za svijetom, ne ostavljajući nas na miru, plašeći nas stalno novim sojevima virusa i prijeteći nam novim mogućim represivnim mjerama.
Kao što vidimo, usporedo s virusom koji se širi svijetom, pojačavaju se i mjere protiv istoga, dok retorika zagovornika represije biva sve žešćom i bešćutnijom. Represivne mjere koje dijele ljude na cijepljene i necijepljene, obilježavajući cijepljene ljude kodovima i diskriminirajući one koji se ne žele cijepiti lišavajući ih pritom njihovih građanskih prava i sloboda za svaku su osudu.
Ono što je žalosno je to što kodirani ljudi nisu ni svjesni da su i oni poniženi od strane sustava samim prihvaćanjem tih kodova kojima ih se obilježava. Sada kada su kodirani, mogu samo čekati daljnja naređenja sustava koji ih kodira, pitajući se – koliko će doza cjepiva biti potrebno da ostanemo kodirani, istodobno shvaćajući da cjepiva koja primaju, nažalost, uopće nisu dovoljna zaštita od dobivanja virusa kojega u jednakoj mjeri dobivaju i necijepljeni i cijepljeni ljudi.
U Covid svijetu cijepljenjem se kupuje pravo na rad, na trgovinu, na slobodno kretanje, zabavu i korištenje sredstvima javnog prijevoza. Novi sojevi virusa već sada se naveliko najavljuju, a zajedno s njima i nove doze cjepiva. No, ima jako puno ljudi koji su primili jednu ili dvije doze cjepiva i koji sada govore kako se više neće cijepiti novim dozama i kako ih nitko neće na to natjerati. Očito im je dosta života u Covid svijetu. Zaželjeli su se slobode i života u kojem im neće biti potrebno docjepljivanje kako bi živjeli, voljeli se, učili i radili.
Budimo realni. Najveći broj ljudi koji su cijepljeni to su učinili ne zato što su to žarko željeli, već isključivo kako bi zadržali svoja radna mjesta čijim gubitkom ih je sustav bio ucijenio. Na svakom je čovjeku odluka – hoće li se dati pokoriti represiji ili će pronaći alternativu za preživljavanje u Covid svijetu koji za sve nas, kao što vidimo, ima samo neugodna iznenađenja. Najlakše je ići linijom manjeg otpora, znam. Alternativa zahtijeva malo maštovitosti i kreativnosti. Ali, dobro je znati da ona uvijek postoji, pa čak i u ovom posrnulom Covid ludilu kojemu se ne nazire kraj.
