Prvi radni tjedan nakon školskih praznika je iza nas. Kao što znate, ja sam formalno još uvijek zaposlen, ali tražim drugi posao. Još od štrajka vučem probleme sa spavanjem, probavom i upalama, pa mi je zbog bolovanja odgođeno uručivanje nezakonitog otkaza. Nakon čega podižem tužbu protiv škole, tj. države. Biskupija me i dalje u potpunosti ignorira, nadajući se da će Ministarstvo odraditi prljavi posao.

U međuvremenu sam saznao da su mi lagali, nisam jedini vjeroučitelj u biskupiji koji odbija sudjelovati u profiterstvu dokazujući zdravlje svaka 2-3 dana. Dakle, ima nas još kojima se radi o glavi.

Osobno, ne bih se mogao vratiti u školu ni da me danas nazovu i kažu da je od sutra sve “staronormalno”. Nemam želudac djeci pričati o poštenju, iskrenosti i časti dok me zapošljava Crkva koja je prijepodne podržala pravo na izbor kako bi ga popodne, nakon sastanka s partijom, pokopala. A s tim i slobodu stotina tisuća svojih vjernika. Koju im je priskrbio Krist, ne oni.

Otkad sam objavio da tražim posao, na mail su stigle tri ponude na kojima od srca zahvaljujem. No nakon puno razmišljanja i razgovaranja s bližnjima, mislim da je vrijeme realizirati nešto što sam oduvijek želio: vlastiti posao.

Striček Klaus ima Veliki reset. Ja imam Veliki restart. Kao što znate, supruga i ja smo nakon završenih fakulteta otišli iz Zagreba na selo. Moja bolja polovica je vrlo brzo napustila zvanje magistre farmacije i pokrenula svoj OPG, a moja je želja oduvijek bila pomoći ljudima da se ohrabre učiniti isto: napustiti skupe, betonske ćelije i mahnitu borbu za idući obrok pun otrova i hormona.

I mislim da je doba (ne)svetog virusa poklopilo sve okolnosti da krenem u projekt za koji do sada nisam imao ni vremena, ni jasnu viziju. Naime, želim na našem imanju pokrenuti program edukacije, koji bi voljne ljude svih skupina upoznao s osnovama i davno zaboravljenim vještinama potrebnim za samodostatnost: suživot s prirodom, uzgoj hrane, briga za biljke i životinje, popravci i održavanje.

I ne samo kako, već i zašto. Gradovi i inače – a pogotovo u doba krize – postaju ogromni logori u kojima su ljudi apsolutno ovisni o opskrbnim lancima. Vaša voda, hrana, energija, život… Sve je u tuđim rukama. Dok sjedite u krletci čiji ste kvadrat platili k’o svetog Petra kajganu, vjerojatno se zaduživši do kraja života.

Zbog toga se bojimo napustiti poslove koje ne volimo i, osuđeni na hrčkov kotač, polako duhovno, duševno i tjelesno kopnimo. A ne mora tako biti. Da bi program zaživio, sve što trebam jest adaptirati prostor koji već imam i opremiti ga kuhinjom, kupaonicom, prostorom za druženje i spavaonicom.

Vjerujem da bismo bez problema mogli primiti 10 ljudi po turi.

Za početak, tražim nekoga tko ima iskustva s GoFundMe/Kickstarter kampanjama. Po mom izračunu, 30.000 eura i 6 mjeseci vremena bi nam trebalo biti dosta da od ljeta krenemo s programom Velikog restarta – iz grada na selo!