Za svaku je ženu vrlo bitno da se sviđa samoj sebi. To je samo plus u njenom životu i samo-odnosu. Kad su stvari tako postavljene, kad je žena prihvatila sve svoje, kakvo god da je, i kad joj se to sviđa, više joj nisu potrebne izvanjske potvrde. U takvu se ženu uvukao mir i ona se ne srami svojih mana i nedostataka, a zadovoljna je svojim prednostima i vrlinama.

Ovo sviđanje se ne bi smjelo pobrkati s egocentričnim samozadovoljstvom ili s tvrdoglavom temeljnom i krivom postavkom „ja sam bolja od drugih“. Takva je žena samo svjesna različitosti među ljudima, ona ih prihvaća bez prosudbe, procjenjivanja ili osude te bira ono što joj odgovara. Bez grižnje savjesti.

Isto tako, ovo „sviđanje“ se ne bi smjelo pobrkati s ljubavlju prema sebi, jer ljubav prema sebi jest kompleksan proces u kojem osoba sazrijeva u svim područjima svojeg bića i sva ta područja stavlja u jednu cjelinu. Ovo „sviđanje“ je stvarno sagledavanje sebe i prihvaćanje cijelog sebe u ovom trenutku života.

Postoji jednostavan test koliko se žena stvarno sviđa samoj sebi. Dovoljno je promatrati one osobe koje joj prilaze i žele njeno društvo. Ako se žena ne sviđa samoj sebi, redom joj dolaze u blizinu osobe koje se njoj nikako ne sviđaju. Takva žena je često u sukobu s okolinom i svakome nađe zamjerke. Takva je žena nezadovoljna „ponuđenim“ društvom i to odražava njeno nezadovoljstvo samom sobom.

Žena koja se samoj sebi sviđa, zna da ima izbor. Privlači u svoju blizinu osobe koje joj odgovaraju. To se događa s lakoćom, prirodno i spontano, bez ikakve muke. Dobiva i daje pažnju baš onim ljudima s kojima se osjeća ugodno. Te joj se osobe u njenoj blizini sviđaju.

Sviđanje sebe sebi se osjeti. Vidi. Po hodu, po osmijehu i riječima. Možda to naš um ne može percipirati, ali to se instinktivno osjeti. I onda se ljudi ponašaju u skladu s tim.

Pišem o ženi, a ne o muškarcu, jer ne poznajem mušku prirodu. Preporučam svakoj ženi da se počne sviđati samoj sebi.