Neven Dužević (1953.) kantautor je, multiinstrumentalist i pjesnik sa zagrebačke Trešnjevke. Živi i radi u Zagrebu. Obožava svoj grad, pa je tako o njemu napisao i uglazbio dosta pjesama, uglazbivši, osim svojih stihova i stihove drugih pjesnika. Osim poezije i šansona najviše voli zasvirati kompozicije iz žanra rockabilliyja i novog vala s naših prostora te su mu ti stilovi i najveća inspiracija.

Voli i poštuje zagrebačku kajkavštinu koja se danas sve više gubi zbog miješanja raznih dijalekata stanovnika Zagreba iz drugih regija s purgerskim govorom. Zagreb je, na kraju krajeva, ipak glavni grad Hrvatske koji je s vremenom postao zgodna mješavina raznih kultura iz cijele Hrvatske, pa i svijeta. To predstavlja dodatan i nepresušan izvor inspiracije ovom nadasve urbanom pjesniku za stvaralaštvo. Naime, često se u mislima i djelima vraća u svoje djetinjstvo provedeno na Hvaru, ćakulajući dijalektom očeva podrijetla.

Nevenov je otac inače bio strastveni sportaš – rekreativac u brojnim sportovima (nogometaš, veslač, tenisač, maratonac, stolnotenisač) te se i sam pisac okušao u mnogim sportovima, a najbolje se snašao u košarci u mlađim danima, a u zrelim godinama u stolnom tenisu te je o njemu čak napisao šansonu. Radni vijek proveo je u Končaru, GSKG-u, MORH-u, Zavodu za statistiku i ZET-u.

A, evo što je o njegovu stvaralaštvu napisao Zdravko Odorčić, recenzirajući knjigu Nevena Duževića „Pisme za ribe i jude“:

“Neven Dužević rođen je u Zagrebu, ali je veliki dio ranog djetinjstva proveo na otoku. Rođeni Zagrepčanin podjednako u svojim pjesmama opisuje ljude i događaje i otočane i Zagrepčane. Kao svestrani umjetnik koji svira nekoliko instrumenata vrlo uspješno svoje pjesme sklada i na taj ih način nudi svojoj publici. Posebnost njegovog pjesničkog stvaralaštva je upravo jezik, odnosno narječja u kojima u većini slučajeva piše svoje pjesme, a to je biser poezije jer tako svojim zapisom čuva lokalni jezik, kao što je to učinio u ovoj zbirci pišući dalmatinskom ikavicom i koristeći lokalni jezik otoka Hvara, a posebno mjesta Dol na Hvaru. Opisujući predmete i događaje koje je upamtio još kao dječak ispisao je posebnu i vrijednu zbirku koja ostaje budućim naraštajima, a koji će i dalje čuvati svoj jezik zavičaja.”