Na pitanje jednog novinara, zbog čega ljudi generalno nisu spremni čuti njegovo mišljenje o svemu ovome što se događa kako bi ga eventualno pokušali prihvatiti, Novak Đoković je izjavio sljedeće:

„Jako zanimljivo pitanje, za koje nažalost nemamo cijelu večer kako bismo na njega i odgovorili. Za svako područje u životu stvari su jednake, neovisno radi li se o tenisu, sportu općenito ili nečem drugom.  Mi smo jednostavno konformističko društvo kojemu nekako uvijek više paše da se priključimo stadu, nego da iz njega izađemo i na sav glas kažemo „ljudi, ovo nije pravedno, ovo nije istinito i zato podižem svoj glas i pokušat ću se boriti za nekog drugog tko ima manje sreće od mene.

No, velika većina ljudi nažalost bira onaj lakši i sebičniji put da brine jedino i isključivo o sebi, a zanemari sve drugo. A, budući da smo mi u tenisu dio individualnog sporta, to je kod nas još nekako dosta izraženije. No, meni osobno takvo nešto ne smeta, ja znam tko sam, što sam i što je pravedno i za to ću se boriti.

Svjestan sam činjenice da sam mnogima trn u oku jer pokušavam raskrinkati taj jedan monopol koji je prisutan u tenisu već dugi niz godina, a sportski mediji uopće ne prenose vijesti o tome koliko igrača uopće živi od ovog sporta.

Svi samo pričaju o tome koliko ja, Federer i Nadal zarađujemo, ali se ne priča  o tome da je tenis treći najpopularniji sport na svijetu i da je izvan deset svjetskih sportova po prosječnoj zaradi u odnosu na druge sportove.

Znači, jedva 150 do maksimalno 200 igrača živi od ovog sporta i to se odnosi na mušku i žensku kategoriju.  Tako da se ta organizacija igrača i sve što smo pokušali pokrenuti kroz tu inicijativu, odnosi upravo na te slabije rangirane igrače i igračice koji se trude da se njihov glas čuje.

Ali, nažalost, nitko ih iz Saveza ne sluša, jer elita će uvijek uzdizati elitu i to tako konstantno ide u krug. Ali zato sam tu ja da im se malo umiješam u priču.“