Pitajmo se – što ovih dana dominira u vijestima kojima smo obasuti? Odgovor glasi – smrt. Iznenadni odlazak s ovoga svijeta ovih je dana glavna medijska roba jer iznenadni odlasci s ovoga svijeta zdravih mladih ljudi i ljudi u najboljim godinama doista su postali prečesti. Novozaraženi, preminuli, novozaraženi, preminuli… Do kada?

Vjerujem stručnjacima medicinske struke koji kažu kako činjenica da je netko bio zaražen virusom u trenutku smrti, ne mora značiti da je uzrok nečije smrti upravo taj virus. Apsolutno se slažem s tom tvrdnjom, jer mi se čini logičnom.

Manipulacija javnošću uvijek je moguća, a mainstream mediji žele nas uvjeriti da su statistike koje nam podastiru neprikosnovene. Ipak, tko zna što je u svemu tome istina? Glavno pitanje glasi – ako je netko iznenada preminuo, a bio je pozitivan na virus i još k tome potpuno cijepljen, otkud možemo znati koji je uzrok smrti te osobe? I, kako to javnost uopće može provjeriti? Nikako, već samo može sumnjati u sustav javnog informiranja. S punim pravom.

Smrt je ionako prisutna u našim životima, a sada je ta činjenica još i više naglašena, kao da ne smijemo na tren zaboraviti da tamo negdje iza ugla smrt vreba na sve nas. Bez podsjećanja na smrt kao da nema života. Prisutna je i u knjigama, u filmovima, na internetu, kao vječna inspiracija i podsjetnik da moramo živjeti dok živimo, dok se ne pojavi mračni kosac koji je simbol i personifikacija smrti.

Anđeo smrti u svakoj je religiji nazvan nekim drugim imenom, a Kosac je njegova univerzalna simbolička pojava. Nije bez razloga upravo kosac utjelovljenje smrti, točnije ljudski kostur odjeven u crni plašt s kapuljačom te s velikom kosom u ruci kojom odsijeca ljudske živote po Božjoj volji od čije nam se pojave ledi krv u žilama. Zbog toga se u književnosti, stripovima i na filmu i naziva Sablasnim koscem.

Popularni prikaz smrti kao ljudskog kostura odjevenog u crni plašt s kapuljačom prvi se put pojavio u 14. stoljeću u Europi, kao Grim Reaper (u Engleskoj). U to se vrijeme Europa suočavala s tada najgorom pandemijom na svijetu, crnom smrću, za koju se vjerovalo da je posljedica kuge. Procjenjuje se da je otprilike jedna trećina cjelokupnog europskog stanovništva stradala od posljedica pandemije, pri čemu su neka područja kontinenta pretrpjela daleko veće gubitke od drugih. Prvobitna epidemija kuge dogodila se tijekom 1347.–51., a zatim su se epidemije ponovile još nekoliko puta nakon toga. Dakle, smrt je bila nešto što su Europljani preživjeli na vrlo ružan način, imajući je na umu kao nešto zastrašujuće i zato nas niti ne iznenađuje što su na taj način dočarali sliku koja ju je predstavljala.

U brojnim mitologijama, Kosac žanje ljudske duše. Dolazi doslovno pokositi nečiji život kada se čovjek to najmanje nada. Sablasni kosac dolazi uzrokovati nečiju smrt i nečiju tugu, pokupiti nekoga s ovoga svijeta dok objeduje, spava, čita, pere posuđe, dok telefonira ili radi bilo što uobičajeno, dok ljudi na sve moguće načine pokušavaju izbjeći posjetu ovog neželjenog gosta. Kosa simbolizira rez između ovozemaljskog i onozemaljskog života, između duše i tijela, a mračna figura smrti je tu da smrtnika odvede u zagrobni život.

Ovo naše vrijeme ponovno je donijelo Kosca kao personifikaciju smrti u fokus, jer njegova kosa očito nam nikada neće reći istinu o pokošenim i iznenada odsječenim životima i nevinim dušama odvedenima u nepoznatom smjeru.

Bilo kako bilo, tom neželjenom gostu bilo bi dobro da prestane tako često posjećivati ljude diljem svijeta, iznenada im oduzimajući živote i da bar malo odloži tu svoju kosu i odspava.