Ne gledajte svijet tuđim očima. Imate svoje oči i gledajte njima ovaj svijet. Život je sjajan i život je baš takav kakvim ga vi vidite. Ali naravno, svi mi vidimo svijet drugačije od drugih, zato nam je Bog svima dao oči da gledamo i promatramo što se događa oko nas, svima nam je dao usta da sami pričamo, da se sami razjasnimo i da ako treba i ujedemo onog tko na nas djeluje neprimjereno. Svima nam je Bog dao i ruke i prste na rukama da se njima grlimo, da njima pomažemo potrebitima, da zaprljamo svoje ruke u svom ili susjedovom vrtu, pa da posadimo nešto, da raste ljubav među svima nama, a ne mržnja.

Svima nam je Bog dao i noge, noge da hodamo, da prenesemo nekog preko praga, da podignemo svoju majku i oca starog. Želim vam samo reći da je Zemlja okrugla i da po toj zemlji hoda jako, jako puno ljudi, a ima nas stvarno svakakvih, i bahatih, i pokvarenih, i dobrih i predobrih. Jedino se nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da uvijek najviše stradaju dobri i predobri. Ne znam zašto je tome tako, ali oni su uvijek za nešto krivi, na dobrog se čovjeka svi olako obrušavaju, njega se pljuje, gazi ga se. A, zašto? Samo zato što je dobar. A onaj koji je pokvaren u duši, taj šeta mirno, spava kao beba, ako nema love ide i namlati dobrog, uzme mu lovu i ode nekim svojim putem, kao da se ništa nije dogodilo, kao da je cijeli svijet njegov.

Upitajmo se – zašto se to događa? Reći ću vam – zato jer nitko u ovoj našoj državi ne radi ništa, zato jer se sve danas plaća novcem. Onaj tko ima, taj će platiti da netko nedužan nastrada. E, a to je velika greška. Mi danas u ovoj državi nemamo nikoga tko bi stao na stranu pravde, tko bi udario šakom u stol i rekao – stop, sada je dosta. A ovi naši političari, što oni rade, oni ne rade baš ništa, samo kukaju i kradu od nas naroda. Neka ih bude sram, mi narod smo ih izabrali, a oni nam tako vraćaju, neka se srame.

I sad nas je još usprkos svemu snašla i ta korona, kao da da nam je još i ona trebala. Po cijele dane od strane mainstream medija samo slušam o tim brojkama, kao danas ih je zaraženo preko deset tisuća, ma bravo, prošli smo rekord. I tako iz dana u dan. A, koliko je samo od tih jadnih zaraženih ljudi tisuća otišlo u džep političarima? Koliko se samo tih lopova u Vladi najelo od nas naroda s tih 10 i više tisuća, koliko su nas samo u vrijeme te korone pokrali, to nitko ne gleda i to se nitko ne pita.

Političari i svi u državnoj vladi su sve deblji i deblji, još malo i u stolice im stražnjice neće stati. Njima su stražnjice sve deblje, a narodu sve tanje. Život je postao jako težak, u vrijeme ove korone se to dosta jako osjeti. Ljudi su postali nervozni, postali su uplašeni, ne znaju što im je činiti, nitko se nikome ne usudi ništa reći jer odmah ovaj drugi progrmi kao grom iz vedra neba.

I još, usprkos svemu, na sve to da nam dođe kao šlag na tortu to cjepivo, kao „morate se cijepiti, cjepivo je dobro, čuvajte sebe i sve oko sebe, čuvajte svoj posao i svoje živote“.  Prijete ljudima otkazima, a nitko se ne pita kako će ljudi živjeti, kako će odgajati i prehranjivati svoju djecu, kako će plaćati račune, nitko ništa ne pita, ali važno da računi svaki mjesec dolaze redovito i ako se ne plate odmah dolaze opomene, a poslije opomena isključenja. Sramite se vi iz vlade, umjesto da pomažete narodu, vi mu još i kradete i ono malo što je zaradio.

Stalno nam dolaze nova poskupljenja. Kažu – poskupljuje struja, plin, gorivo, sve poskupljuje, samo plaće i mirovine ostaju iste. Pa, kako ćemo živjeti od te mizerne mirovine i te male plaće? Što će biti s onim jadnim ljudima koji su radili cijeli život, borili se rukama i nogama za koru kruha, a za što da danas jedva preživljavaju, pitam vas iz Vlade – od čega će ti ljudi živjeti? Zanima li vas to uopće? Jeste li se ikada to upitali? Kada ti jadni ljudi pokriju sve režije, što im ostane? Ništa, a od ‘ništa’ se, draga gospodo, ne može živjeti, može se jedino umrijeti.

Na kraju vam samo želim jedno reći, svima vama, dobri ljudi, držite se, jer usprkos svemu ovome, znajte – sve će to jednom proći. Bog će svima nama jednog dana sve vratiti, bit će i nama lijepo, a do tada vi svoj život učinite lijepim, živite sretno i bezbrižno bez obzira na sve. Život je kratak i on nema reprizu.