Sredinom lipnja 2020. godine, epidemija je u punom jeku, a u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević ponosno se predstavlja aparat za detekciju korona virusa Cobas 6800, vrijedan tri milijuna kuna. Pokraj njega pozirali su premijer Andrej Plenković, ministar Davor Božinović i ravnateljica bolnice Alemka Markotić.

„Potražnja za tim aparatima, globalno gledajući, je enormna, a s naše strane učinjeno je sve da jedan od tih aparata što prije i što brže dođe ovdje, u infektivnu kliniku. Stručnjaci kažu da će ovaj aparat raditi 1.500 testova na dan, a na taj način postajemo brži i učinkovitiji“, naglasio je premijer Plenković u njegovoj izjavi medijima koja se i danas može pronaći na stranicama Vlade RH. Objašnjeno je da je u ovom poslu upravo Vlada „posredovala u izravnim kontaktima s glavnim šefom velike farmaceutske kompanije Roche, Christophom Franzom“.

Detalji nabave u tom, gotovo pa izvanrednom stanju, nisu objavljeni. No, kako se nedavno saznalo, navedeni aparat zapravo je ustupljen zagrebačkoj bolnici potpuno besplatno, na rok od pet godina. S druge strane, postoje ozbiljne indicije da je proizvođač na njemu svejedno obilato zaradio, po svemu sudeći višestruko više od same procijenjene vrijednosti od tri milijuna kuna. Naime u ovom poslu najveći novac okreće se na potrošnom materijalu poput PCR testova.

Iz Klinike dr. Fran Mihaljević su na kraju potvrdili da je aparat Cobas 6800 instaliran  besplatno, materijal za njega nabavlja se pregovaračkim postupkom bez prethodne objave poziva za nadmetanje – dakle mimo natječaja – a za njega se koriste PCR testovi od istog proizvođača.

Koliko je zapravo novca klinika „Fran Mihaljević“ uplatila tvrtki Roche od trenutka ustupanja aparata do danas, iznimno je komplicirano utvrditi – sama bolnica odbila je dati taj podatak i tek uputila na javno dostupne izvore. Simptomatično je i to da na njezinoj web stranici nije objavljen registar sklopljenih ugovora od 2019. godine do danas, premda se radi o zakonskoj obvezi. Vrlo indikativno, zar ne? No zato se može pronaći plan nabave bolnice u kojemu je 28. svibnja 2020. godine – neposredno uoči Rocheove donacije – naknadno uvrštena stavka „potrošni materijal za testiranje na covid-19“, procijenjeni iznos od devet milijuna kuna i kao način koji je prošao bez javnog natječaja.

U planu nabave za iduću, 2021. godinu, ova stavka iznosila je čak 17.976.250 kuna, također bez javnog natječaja, a dodatno je uvrštena stavka za „potrošni materijal za istovremenu dijagnostiku covida-19 i influence“ u iznosu od 3.159.060 kuna.

Što reći na sve ovo? Tko bi znao? Nitko. Ne možemo u ovom trenutku, a ne sjetiti se divnih stihova Dobriše Cesarića; „Tko zna, ah, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje…“