Prof. dr. sc. Željko Poljak – Cjepiva treba shvatiti ovako: svaki lijek je otrov, mi samo trebamo odvagnuti je li veća šteta ili korist


Danas vrijedi čuti mišljenje raznih stručnjaka o cjepivima i treba im dati medijski prostor kako bi se čula razna mišljenja, a ne samo ona koja su delegirana s vrha. Jedan od naših autoriteta, prof. dr. sc. Željko Poljak godine 2014. gostovao je na Al Jazeeri, a ovih su dana njegova promišljanja o cjepivu ponovno izazvala interes javnosti.

Prof. dr. sc. Željko Poljak (1926.) hrvatski je liječnik i publicist. Do umirovljenja 1988. godine bio je liječnik na Klinici za bolesti uha, nosa i grla Medicinskog fakulteta u Zagrebu (Šalata).  Studirao je na Filozofskom i Prirodoslovno-matematičkom te 1952. diplomirao na  Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Do mirovine je radio kao specijalist otorinolaringolog, subspecijalnost alergologija i klinička imunologija. Stupanj doktora znanosti stekao je 1969., habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sveučilišnog profesora izabran je 1976.. Godine 1981. Željko Poljak postao je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Za počasnog člana Hrvatskog liječničkog zbora izabran je 1997. godine. Na Medicinskom fakultetu organizirao je i vodio postdiplomske studije ORL (od 1977.) i Alergologija i klinička imunologija (od 1979.).

 U Hrvatskom liječničkom zboru bio je 12 godina član Glavnog odbora (od 1990.), predsjednik Alergološke sekcije (1978.), potpredsjednik Sekcije za alkoholizam (od 1980.), osnivač Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje (1992.), Literarnog kluba (2002.) i planinarskog kluba (1995.) te obnovitelj Hrvatskog likovnog društva liječnika.

Objavio je oko 120 znanstvenih i stručnih radova, bio urednik „Liječničkog vjesnika“ (1975-1978.), predsjednik Izdavačkog savjeta „Sveučilišnog vjesnika“ (od 1983.), urednik desetka stručnih zbornika i udžbenika, od 1991. godine je urednik „Liječničkih novina“.

Nikada nije bio član niti jedne političke stranke, što je u nas doista rijetkost. Publicistikom se počeo baviti 1950. godine i do sada je napisao preko tisuću raznih članaka, često polemičkog karaktera, u više od 70 časopisa i novina.

Vrijedilo bi i danas čuti njegovo mišljenje, no rijetko ga se može vidjeti u medijima. Godine 2014. prof. dr. sc. Željko Poljak, naš veliki autoritet s područja medicine gostujući na Al Jazeeri ovako je između ostalog govorio o cjepivima:

Cijepljenje treba shvatiti ovako: Svaki lijek je otrov. Mi uvijek samo moramo odvagnuti, je li veća šteta ili veća korist?“

„Najmanje svaki deseti čovjek ima neku nuspojavu nakon cijepljenja koju je obavezno prijaviti. Ne mora to biti neka teška nuspojava kao što je doživjela moja kći koja je nakon cijepljenja dobila upalu mozga i završila u bolnici. Ali, vidite u statističkom godišnjaku to nije bilo uvršteno jer postoji jedan posto mogućnosti da je ona dobila upalu mozga od nečeg drugog, a ne od cijepljenja koje je bilo tjedan dana prije.“

„Lobi onih ljudi koji prave cjepiva i koji žive od cjepiva je toliko jak da smo mi koji hoćemo da se tu učini reda – jednostavno bespomoćni. Pogledajte situaciju u Hrvatskoj. S jedne strane imate zakon po kojemu je cijepljenje obvezno 25 puta do punoljetnosti pod prijetnjom kazne, a s druge strane tu je kontradikcija – Zakon o zaštiti pacijenata u jednom članku kaže ovako: „Liječnik ne smije ni pipnuti bolesnika bez njegove pismene privole“, a našu novorođenčad u rodilištima cijepe bez znanja roditelja. Pa tu treba napraviti ipak nekog reda.“

„Ljudi kažu – treba se držati zakona. Nije istina. Jer, ima loših zakona. Protiv loših zakona se treba boriti. Energično.“

„Dodao bih još nešto – u vezi cijepljenja je jako razvijena korupcija u svijetu. Lobi koji se bavi produkcijom cjepiva prevario je čak i Svjetsku zdravstvenu organizaciju kojoj mi silno vjerujemo, to je bilo prije jedno dvije, tri godine, pa je ona preporučila jedno cijepljenje protiv gripe koje je bilo gotovo beskorisno. Neću reći da je baš bilo štetno, ali recimo možda dva, tri čovjeka od stotine je bilo zaštićeno.“

„Pristaše cijepljenja kažu jednu nemoguću stvar – ako se ti ne cijepiš, onda si ti opasan kao kliconoša za sav ostali svijet oko sebe, što nije istina jer time sami sebi skaču u usta. Jer, ako su svi okolo cijepljeni i zaštićeni, onda zašto bih ja mogao kao kliconoša njima naštetiti? Nemoguće.“

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp