Idi tamo gdje misliš da je tvoje mjesto. Tamo gdje ljudi zrače baš onako kako je tvojem srcu drago. Ne isplati se ovaj život dati onima koji te ne vole ili ne poštuju. Onima kojima nisi važan ili koji se služe s tobom kao da si stvar. Ni onima koji ne uvažavaju tvoje mišljenje ili osjećaje… Jer, živi si čovjek, punovrijedan i Bogu mio. Jer, živi si čovjek, s jedinstvenim zapisom na Nebu…

Ne idi tamo gdje toneš u mrak ili jad, tamo gdje misle da su bolji od tebe. Idi tamo gdje se osjećaš kao brat, kao sestra, kao dio cjeline. Tamo gdje ćeš, ma kakav god da jesi, biti prihvaćen i jednostavno voljen. Idi tamo gdje znaju da si na pravom mjestu i gdje će ti reći “e, sad je baš sve savršeno, postalo je takvo tvojim prisustvom”.

Osjeti se to… To je mjesto gdje se ne moraš dokazivati, boriti ili otimati se za zrak koji udišeš.

To je mjesto gdje se osjećaš kao kod svoje kuće… A tu kuću čine posebni ljudi i posebno ozračje u kojem se kupaš… Svi imamo izbor. Svi možemo izabrati. Prvi pravi izbor je da izabereš sebe. Tada svaki drugi izbor bude pitak… Ne moraš se ni pitati… Kad napokon izabereš sebe u svom životu, sve će, što treba, teći u tvojem smjeru. Osjetit ćeš. Milina i toplina… Zato idi tamo gdje je tvoje mjesto. Gdje si svoj i svatko drugi je svoj. Tada si njihov i oni su tvoji.