Obrazac djelovanja


 

Treba usuglasiti „mašineriju“ mozga tako da sve poprimi smisao. Sve što činiš treba biti pažljivo promišljeno i iskalkulirano. To je kao igranje šaha, pokera ili tetrisa.  Iz svake „igre“ treba preuzeti koncept i ugraditi ga u svoje djelovanje. No, najvažnija je intuicija.

Ona podrazumijeva iskustvo, ali se oslanja na predviđanje. Intuicija je sila koja sabire aksiome i postulate. Ona unaprijed može odrediti potez, jer posjeduje neobjašnjiv potencijal za pregled igre. Ona sabire vidljivo i nevidljivo. Barata konstrukcijom koja se tek treba realizirati. Intuicija omogućava da idemo na „blef“ i da preuzimamo rizik, a samo tako se otvaraju prave stvari. Treba se osloniti na misiju, bez obzira bila ona možda nevidljiva, nejasna, sumnjiva, teška, naporna, nepredvidljiva ili upitna.

Tako sebi dajemo i pripisujemo značenje, koje samo mi možemo ustanoviti. Nitko nas ne može i nema pravo procjenjivati, jer ni izbliza ne može sagledati sve razloge i uzroke koji nas čine. „Na greškama se uči“, ali grešku treba ponoviti stotinu puta da ona sjedne na mjesto i da konačno, jasno i precizno formulira stav. Jer sve jepotrebno preispitati i svemu treba dopustiti šansu, kako bismo bili na čisto sa svim obrascima naše orijentacije i našeg poduzimanja (radnji). To znači suočiti se sa životom i izabrati liniju težeg otpora koja garantira da ćemo na koncu neminovno profitirati.

Sve što izgleda „nesavladivo“, to zapravo nije. Sve što izgleda „nedostižno“, to zapravo nije. Ipak, istina je da su neke stvari jednostavno predaleke i nedohvatljive. S time se treba pomiriti, ali tek kad damo sve od sebe; a to možemo procijeniti tek kad stotinu puta, ispočetka, krenemo u poduhvat. Sve je osvajanje. Osvajanje teritorija.

To je životinjski instinkt. Mi moramo pronaći sebe negdje. Dok se ne aktualiziramo, sve će biti nedostupno i razočaravajuće. Ali, tek s aktivnim angažmanom, mi radimo na sebi i mijenjamo percepciju.

To je preustrojavanje, slaganje stvari u odgovarajuće profile, koncepte, obrasce i sheme. Nitko ništa za nas ne može „odraditi“; a to ne bi ni predstavljalo nekakav doseg, jer bi bilo posve jasno, kako nismo za to zaslužni, te shodno tome iz toga ne možemo profitirati, jer nismo to faktički odradili svojom snagom, svojim potencijalom i svojom moći. Radost izvire iz savladavanja prepreka. Kad shvatimo da je život jedna jedinstvena prilika za razvoj, usavršavanje, unapređenje, otkrivanje, istraživanje, izgradnju i nadogradnju – moći ćemo stati hrabro i sigurno na vlastite noge, uzeti kormilo u svoje ruke i sami odrediti i ustanoviti putanju kojom ćemo se kretati.

Bez toga, izostaje naš kapacitet i potencijal.

Bez toga mi nismo ono što zapravo jesmo, a do toga treba doći ustrajnošću, strpljivošću, vjerom i samopouzdanjem koje treba oblikovati i njegovati svim alatima koji nam stoje na raspolaganju.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp