Charles Bukowski lijepo je rekao da je cenzura alat kojim se služe oni ljudi koji imaju potrebu sakriti činjenice od samih sebe i od drugih. Potter Stewart, bivši sudac Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država o cenzuri je rekao sljedeće: „Cenzura odražava nedostatak povjerenja društva u sebe. To je obilježje autoritarnog režima.“ Cenzura je u svim režimima bila odraz nemoći vladajućih struktura koje su putem cenzure željele zadržati svoje pozicije, pa nemamo razloga misliti da je danas drugačije.
Primjerice, trenutno je dr. Robert Malone jedan od najcenzuriranijih doktora na svijetu čiji se profili na društvenim mrežama blokiraju i zatvaraju, a nastupi na određenim platformama zabranjuju, što samo doprinosi njegovoj popularnosti. Jer, što ga više cenzuriraju i blokiraju, to javnost više želi čuti što on to govori.
Agresivna i nametljiva cenzura sama je sebi podmetnula nogu i postala ljudima najbolji putokaz u traženju informacija i pokazatelj u kojem smjeru trebaju ići u potrazi za istima. Sramotno je da neki ljudi bez ikakvih kvalifikacija cenzuriraju akademike i doktore znanosti optužujući ih da šire dezinformacije, da ih neki bezimeni ljudi brišu s Wikipedije te da ih se javno sramoti i diskvalificira od strane plaćenika sustava samo zato što su stavovi tih zabranjenih ljudi o cjepivima različiti od stavova glavnog narativa dozvoljenih ljudi.
Antinarativci postali su u službenoj verziji najveći negativci i krivci za sve, a u prijevodu ili u neslužbenoj verziji– najinteresantniji sugovornici podcasterima i najtraženiji govornici na prosvjednim skupovima protiv represije koja polako, ali sigurno gura svu slobodu ovoga svijeta u provaliju vrlog, novog, resetiranog i cenzuriranog svijeta, skrojenog po modelu onih koji plaćaju svoje lutke na koncu.
Pravo je pitanje koje bismo si svi trebali postaviti – kakav bi to bio interes umirovljenih stručnjaka, znanstvenika, liječnika i akademika da obmanjuju javnost i lažu ljudima o bilo čemu? Kakav? Ako znamo da ih nitko nije kupio, da ne rade za neku tvrtku, da nam ne pokušavaju prodati nikakve proizvode? Ako takvih interesa nema, zašto ne bismo imali pravo čuti njihovo mišljenje i njihova upozorenja?
Eto, zahvaljujući cenzorima našeg doba – upravo je alternativno i antinarativno mišljenje ljudima postalo posebno interesantno, znatno više od znanstvenika koji su usko povezani s politikom i koje ta ista politika masno plaća da melju jedno te isto i samo propagiraju cjepiva, to je jedino što znaju i moraju činiti. Sve smo od njih već čuli i čim ih vidimo, već unaprijed znamo što će nam reći i koji im je cilj.
Kada je cilj postavljen, svi oni koji su posvećeni tom cilju jako dobro znaju da nisu plaćeni da misle svojim glavama, već da misle i govore ono što se mora misliti i govoriti kako bi se postigao određeni cilj. Većina ljudi pristaje na poslušnost jer im je isplativija. Neposlušnost je uvijek rizična. Kao i alternativa. Ali je zato u njima dašak slobode koju poslušnici nemaju i nikada neće imati.
U nedavnom gostovanju na GB News-u, nakon zatvaranja njegova Twitter računa, Robert Malone, poznati virolog koji je svojedobno radio na razvoju mRNA cjepiva, upitan je od strane Nigela Faragea kako se kao istaknuti znanstvenik osjeća nakon što je otkazan njegov Twitter račun?
„To je odličan termin“, odgovorio je Malone, „jer živimo u kulturi otkazivanja i zapravo me to toliko ne dira jer otkada sam počeo iznositi svoje tvrdnje, znao sam da ću biti napadan i izvrgnut rigoroznim mjerama jer progovaram o tome na taj način. Bio sam u potpunosti svjestan rizika kojima se izlažem.“
Znanstvenog konsenzusa očito nema. S jedne strane su znanstvenici koji potiču narativ, a s one druge svi oni koji misle drugačije. Nigel Farge je dodao kako bi Malone trebao imati pravo iznijeti svoje mišljenje, kao i polemizirati s drugima o gorućoj temi, a ne da ga se ovako blokira. Svatko, a ne samo on, trebao bi imati pravo iskazati svoj stav i argumentirati ga. No, očito živimo u vremenu kada je to omogućeno samo nekima, dok drugima biva onemogućeno.
