U jednom od svojih govora Ursula von der Leyen izrazila je zabrinutost zbog nedovoljne procijepljenosti građana na razini EU. Eto, dok mi mislimo kako možemo sami krojiti svoji sudbinu, netko tamo razmišlja o nama i o tome kako nas privoliti da se svi masovno cijepimo, a ako u tome kojim slučajem ne uspiju, jednostavno će narediti obvezno cijepljenje i prisiliti necijepljene ljude na nove migracije u zemlje u kojima još postoji kakva – takva sloboda odlučivanja i izbora. 

Prisjetimo se stoga još jednom zabrinutog izraza lica Ursule von der Leyen koja je rekla kako „jedna trećina europske populacije nije cijepljena. To je 150 milijuna ljudi. To je puno ljudi. Ne može svatko biti cijepljen, ima recimo jako male djece, kao i ljudi koji su u specifičnim zdravstvenim stanjima, ali velika većina ljudi mogla bi biti cijepljena i zato mislim da je sasvim razumljivo i prikladno povesti tu diskusiju i razmisliti o tome kako možemo ohrabriti ljude da se cijepe i potencijalno razmisliti o obveznom cijepljenju na razini Europske unije. O ovome treba raspravljati. To je diskusija koju moramo voditi.“

Nije baš ugodno promatrati osobu za koju se zna da je razmjenjivala javnosti nedostupne SMS-ove s glavnim čelnikom Pfizera s kojim je dogovarala narudžbu ogromnih količina cjepiva koja sada pod svaku cijenu želi ubrizgati u sve nas, bez da ljude itko išta pita. Kao da smo zamorci u kavezima, zatvoreni u nekom suludom laboratoriju, bez prava glasa.

Jer, kada samo pomislimo na količinu doza cjepiva koje su naručene, a sada je to informacija koja je isplivala u javnost te se o tome čak i raspravlja u Saboru, pa čak ni dežurni cenzori više ne mogu to osporiti, moramo ostati zapanjeni činjenicom da su čelnici EU i farmaceutskih tvrtki unaprijed razmišljali o tolikim dozama cjepiva za sve građane EU.

Čemu tolika prisila na to cijepljenje? Zašto im je toliko stalo do toga? To su pitanja koja se moraju postavljati i koja danas postavlja svaki čovjek koji razmišlja svojom glavom. Kada samo pomislimo na to koliki su novci tu u igri i koliko na svemu tome zarađuju pandemijski profiteri, točnije – farmaceutske tvrtke koje su sada stalno u stanju pripravnosti za proizvodnju novih cjepiva za nove možebitne, pardon, vrlo izgledne sojeve koji će biti izvrsna platforma svima njima za lansiranje novih brandova na tržište zdravlja.

U svakoj krizi i svakom ratu netko nažalost profitira. Profiteri koriste svaku krizu za svoju dobit, izvlačeći neku korist iz patnje i stradanja ljudi i kaosa u kojem se svijet nalazi. Tako i ova pandemija ima svoje profitere. Oni trljaju ruke i mole Boga da ova pandemija potraje, ako je moguće dovijeka. Upravo se zbog njih, zbog tih pandemijskih profitera, osjećamo kao zamorci i sve manje vjerujemo u to kako se bilo tko od političara i svojim korporacijama odanih ljudi brine o našem zdravlju. Njima je od svega najvažnije napuniti vlastite džepove.