Dr. John Ioannidis je grčko-američki liječnik, znanstvenik, pisac i profesor na Sveučilištu Stanford koji je dao veliki doprinos medicini utemeljenoj na dokazima, epidemiologiji i kliničkim istraživanjima. Ioannidis se bavi znanstvenim istraživanjima, meta-istraživanjima prvenstveno u području kliničke medicine i društvenih znanosti. Dr. Ioannidis je jedan od rijetkih stručnjaka s područja medicine koji se u svom sagledavanju pandemije dotiče i drugih aspekata ove krize – psihološkog, društvenog, ekonomskog. A, što se znanosti tiče, on smatra da bi se trebala uzeti u obzir viđenja problema iz više perspepktiva, a ne samo iz jedne.
Ioannidis žali zbog činjenice da su se brojni znanstvenici u ovoj pandemiji postavili vrlo rigidno prema svojim oponentima, tvrdeći da jedino oni imaju pravo i da nitko drugi ništa ne zna. On smatra da to nije ni lijepo, ni kolegijalno, već da kroz dijalog i spoj mišljenja i stavova možemo doći do boljih rješenja. Također, ne vjeruje u spoj aktivizma i znanosti u ovoj situaciji, jer aktivizam je jedno, a znanost nešto sasvim drugo. Nije prisutan na društvenim mrežama i divi se svojim kolegama koji pronalaze vremena za društvene mreže.
Tijekom ove pandemije, mediji nas većinom obavještavaju o pukim statistikama, a rijetko se tko bavi utjecajem kojega će cijela ova situacija imati na svakog čovjeka. Što je s kolateralnim žrtvama ove pandemije? Što je s ljudima koji su tijekom pandemije ostali bez posla? I o tome trebamo razmišljati – o tome da žrtve ove pandemije nisu samo bolesni ljudi s virusom Covid-a, već i ljudi koji će zbog ove pandemije možda početi patiti od nekih zdravstvenih tegoba od kojih prije nisu patili i od kojih možda uopće ne bi patili da nije bilo pandemije. Brojne su i financijske žrtve ove pandemije, a to su ljudi čiji su poslovi propali zbog mjera koje su preko noći promijenile živote milijunima ljudi diljem svijeta.
S druge strane, tu su pandemijski profiteri – ljudi koji na ovaj ili onaj način zarađuju na račun ove pandemije prodajući državama kao klijentima svoje proizvode. Tu naravno mislimo na farmaceutske tvrtke kojima je pandemija izvrsna platforma za plasiranje novih proizvoda na tržište.
Kada se događaju ovakvi čudni momenti u povijesti koji nam donose neko novo normalno, svatko će od nas reagirati drugačije – netko će se praviti da se sve ovo skupa niti ne događa, netko drugi će pretjerati sa slijepim praćenjem sustavnih medija, posebno televizije, netko će zastraniti u borbi sa svojim neistomišljenicima, sve u svemu – iz dana u dan sve je više iznenađenja. Restriktivne mjere kojima smo izloženi dovode nas u stanje očaja, gorčine, panike, ljutnje i straha koji nikada nikome nije donio ništa dobro. Svaka čast svim državama koje su ukidanjem restriktivnih mjera napokon odlučile osloboditi svoje građane iz mentalnog zatvora ove pandemije.
A, evo što je Dr. John Ioannidis u emisiji Talk Spezial – Servus TV, u razgovoru s Michaelom Fleischackerom rekao o nastalim štetama na raznim područjima do kojih je došlo zbog restriktivnih mjera koje su nam vlade i stožeri nametnuli bez ikakvog znanstvenog utemeljenja:
„Očito je da ovu kolateralnu štetu moramo odmjeriti vrlo, vrlo pažljivo. Ali, mislim da ono što smo do sada vidjeli sugerira da kolateralna šteta pogađa gotovo sve – različite ljude u različitoj mjeri, a nažalost, ljudi koji su u nepovoljnom položaju – još su više pogođeni. Prema mom iskustvu i mojim proračunima i onome što sam vidio u literaturi, mislim da ove kolateralne štete znatno premašuju i nadmašuju učinak same pandemije, samog virusa, koji je ozbiljan. Ne želim to umanjiti. Ne želim to podcjenjivati.
Ali, kada čujete da se stotine milijuna ljudi širom svijeta stvarno kreću prema siromaštvu ili žive ispod razine siromaštva… Sve veći broj ljudi ostaje bez posla. Sve je više ljudi koji gladuju. I znate da svake godine 9 milijuna ljudi umire od gladi. Znate da 5 milijuna ljudi (ili više) svake godine umire zbog nefunkcionalnog zdravstvenog sustava koji sada postaje još nefunkcionalniji, jer potpuno iskrivljujemo svoje napore da se brinemo o populaciji.
Kada znate da imamo toliko drugih problema poput mentalnog zdravlja, gdje imamo stope od 50-70% populacije koja se suočava s problemima mentalnog zdravlja poput anksioznosti, depresije, ogromnog stresa…kako to možete usporediti s 0,05% populacije, koja do sada predstavlja ukupnu stopu smrtnosti za Covid-19 (op.a. 30. lipanj 2021.). Možda su neki brojevi premali, ali to možete malo povećati. No, kako možete usporediti 0,05% sa stopama od 50% populacije koja ima probleme s mentalnim zdravljem u cijelom svijetu?“
Mentalno zdravlje samo je jedan od problema koji su eskalirali za vrijeme ove pandemije. Svi jako dobro znamo da je mnogo drugih problema izašlo na površinu. Ne zaboravimo i društveni aspekt i produbljivanje jaza među ionako otuđenim ljudima koji su se sada još dodatno potpuno nepotrebno podijelili, ovisno o njihovim stavovima o cjepivu i mjerama. Žalosno.
