Ovo su scene iz Torina i Livorna u Italiji. Kao što možemo vidjeti, ljudi će uvijek pronaći način da se pobune protiv gubitka građanskih prava i sloboda. Ugostitelji su očajni jer propadaju. Umjesto u njihovim lokalima, ljudi organizirano jedu i piju na ulicama i trgovima jer ne žele da im se ulazak u restorane i kafiće uvjetuje nekakvim propusnicama.

Ako im za restorane i kafiće trebaju propusnice, bojkotirat će ih. Žele normalno živjeti i družiti se jedni s drugima. Solidarizirali su se i donose na trgove hranu i piće kako bi tamo zajedno jeli, pili i družili se uz glazbu. Sloga i zajedništvo čine čuda.

Moć je u rukama naroda, a ne u rukama onih koji bi taj isti narod htjeli ugnjetavati. Ljudima je dosta represivnih mjera. Ne žele propusnice i kontrolu. Žele slobodu. Žele život. Alternativa uvijek postoji. Baš uvijek. Da. Može se živjeti i bez tih mjesta za koja se traže propusnice. Ove scene iz Torina i Livorna to zorno dokazuju.

O Covid potvrdama se zna da su krajnje diskriminatorne, kao i to da ne služe ničemu osim maltretiranju ljudi i liječenju kompleksa sitnih prodanih duša koje su jedva dočekale minutu svoje vlasti da provjeravaju te potvrde. No, zaboravili smo nešto vrlo bitno, a to je činjenica da te potvrde služe i za sustavno i planirano upropaštavanje malog i srednjeg poduzetništva, kako bi preživjeli samo veliki korporacijski divovi. Propusnice će zasigurno upropastiti brojne poduzetnike koji ovise o kupcima i korisnicima njihovih usluga. Mnogobrojni sektori diljem svijeta već bilježe strmoglavi pad prometa i s pravom su očajni.

U Hrvatskoj su brojni poduzetnici tijekom zatvaranja svojim ušteđevinama i kreditima spašavali poslovanje te su nakon toga dotaknuli dno. Epidemiološke mjere nikako im nisu išle u prilog. Pitali su se – gdje su ekonomske mjere, dok su naši ljudi, baš kao i Talijani, šetali po parkovima i tamo se družili uz jelo i piće. Hrvatsko gospodarstvo pretrpjelo je velike posljedice ove pandemije, što najviše osjećaju mikro, mali i srednji poduzetnici. Vladajući diljem svijeta zaboravljaju da mali i srednji poduzetnici uplaćuju milijarde u proračune svojih zemalja, a ako oni propadnu, tko će hraniti silne uhljebe?