Pošten čovjek cijeli život može raditi kao sedam konja, a od njegova rada, krvi, muke i znoja koristi će imati samo neradnička politička marva i njihova vjerna svita. Cijeli život radiš kao konj, a kad dođe vrijeme za mirovinu oni koje si svojim radom brižno hranio sada ti ubrzano spremaju hladan grob jer za njih si sada samo potrošeno magare kojeg se što prije treba riješiti.

 

Život u hrvatskom matriksu gori je od noćne more jer je znoj radnika iz godine u godinu sve krvaviji i teži, a vrijednost rada sve manja i manja, tako da do lijeganja u hladni grob čovjeku kao nada nije ostala ni lažna svjetlost na kraju tunela. Unatoč idiotizmu koji je davno prelio sve čaše i lonce, ništa se konkretno ne mijenja.

 

Dapače, političari i dalje prodaju maglu o boljitku i prosperitetu, a mi iz dana u dan tonemo sve dublje i dublje u živo blato iz kojeg teško da će biti sretnog izlaska. To je tako jer je društvo propalo i više se ne vrednuju istinske vrijednosti već je sve kompletno naopako nasađeno, izokrenuto, iskrivljeno, lažirano, a jada, čemera i pakla nisu pošteđeni ni najmlađi.

 

Mi smo kao društvo u vrlo kratkom vremenskom razdoblju potonuli na samo dno civilizacijske bijede i dalje nezaustavljivo tonemo, dok nam povampireni političari zakucavaju čavle u lijesove pjevajući pritom hvalospjeve o europskom prosperitetu, demokraciji i standardima.

 

Čovjek može živjeti puno sretnije s prirodom koja čovjeka nagrađuje i ispunjava za svoj rad tako da je priroda savršena alternativa sotoniziranom matriksu na čelu s povampirenim političarima koji vam savjetuju da uspjehe njihova požrtvovnog rada i sveopćeg prosperiteta i napretka proživljavate tako da lutate gradom, skupljate boce i kupujete hranu na akciji, a ako ste baš gladni – od velike je pomoći stezanje remena i rezanje kruha na tanke šnite.