Svijet je pun laži. Čak i znanstvenici kažu da dnevno izgovorimo mnoštvo laži. Govorimo, brbljamo i ćeretamo svašta. I ne razmišljamo puno koliko smo laži izgovorili. Nismo svjesni. Govorimo laži, živimo laži i uljuljkani smo u laž. Svaka istina koju izgovorimo, svaka istina koju živimo, dovodi nas na pravu istinsku stazu vlastitog života. A svaka laž nas odvodi od nje.

Čovjek je toliko zagrezao u laž da mora dobro razmisliti i odvagati svoje riječi da bi izgovorio svoju istinu. Onako kako je, bez uljepšavanja, modificiranja i preformuliranja. Laž je i skrivanje istine. Laž je i bježanje od istine. Istina ne trpi nikakve kompromise.

Zašto uopće lažemo? Istina uvijek i baš uvijek nađe svoj put. Probije sve barijere, poruši sve laži i pokaže svoje lice, a mi još uvijek uporno lažemo… Lažemo jer želimo ispasti bolji, ljepši ili pametniji pred drugima. Lažemo jer želimo postići ili dobiti nešto za što mislimo da nam pripada, a život nas ne želi time darivati. Ili se podsvjesno bojimo da to nešto nismo zaslužili…

Mnoštvo je razloga.

Svjesnost vlastite istine nas može uplašiti. Jer tom istinom možemo mnogo toga izgubiti. Ljude, novac, materijalna dobra, položaje, promaknuća na poslu, bombone, dobar ručak. Shvatiti da istinom možemo mnogo toga izgubiti jest poražavajuće. Pa se lovimo za laž.

Ipak, sve što se istinom izgubi, nije nikada ni bilo naše ili za nas. Istina samo ubrzava procese gubitka onog što nam ne pripada. Istinom dobijemo, u svoju blizinu, ljude koji se mogu nositi s istinom. Istinom dobijemo ono zasluženo. Autentično. Ono što je stvoreno za nas. Istinom dobijemo veću količinu vremena, jer ga više ne trošimo za laž. Za laž je potrebno promišljanje i “heklanje” mreže koja ne bi smjela imati pukotina. Na laž se gubi mnogo energije.

A istinom dobijemo samo istinu.

Zbog istine nas mnogi neće voljeti. Ali oni nas ni u laži ne bi voljeli, samo bi to glumili.

Zbog istine ćemo dobiti manje lijepih riječi, ali i to malo će biti iskreno. Na istinu se neće nalijepiti paraziti, vampiri, manipulatori, narcisi ili egocentrici. Istina nije plodno tlo za njih.

Istinom se oslobađamo takvih smetnji u životu.

Sve što smo dobili lažima, iscurit će nam kroz prste kao suhi pijesak… Sve što smo dobili lažima odnosi jedan dio naše osobnosti i komadiće srca i duše. Sve što se temelji na lažima, urušava se kao loše izgrađena kuća pri prvom potresu. A život donese potres da nas prodrma i tome se ne može izbjeći…

Toliko svi lažemo da nam je laž postala svakodnevica, a istina nam postaje šok i trauma. Imamo se potrebu “izliječiti” od istine svim onim uobičajenim lažima. Nepriznavanjem istine, utonemo u letargiju i bezvoljnost prema samome sebi.

U laži se spava, krevelji i umire, caruje lijenost i nepokretnost unutar sebe, “guraju se stvari pod tepih” i zanemaruju se stvarni problemi koje treba rješavati. Istina zahtijeva budnost, pokretljivost, hrabrost, svjesnost, prihvaćanje gubitaka i dobitaka, nema tolerancije ili kompromisa. Nema. Istina zahtjeva suočavanje s golotinjom duše. Istina zna biti teška i naporna, a to prestaje biti isključivo i samo prihvaćanjem.

Zbog istine se mora progutati više osuda i neprihvatljivosti drugim ljudima. Ali ako se navikne na istinu kao na nešto normalno i zdravo, osuda i neprihvatljivost nemaju više značaja. Istina ima svoju formu koja će se kositi s uobičajenim postavkama ovog svijeta.

Iskreno, uobičajene postavke ovog svijeta i treba srušiti. Jer nisu dobre i vode ljudsko biće u propast.