Covid maske simbol su ropstva Novog svjetskog poretka


Idući gradom, stalno mi dolaze stihove Tina Ujevića u glavu: „Na sve strane, svakim putem, neke crne, teške maske. Gdje su duše, gdje su misli? Na sve strane samo maske. Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?…“ Doista, gdje su nestala izražajna lica ljudi? Gdje su nestale duše? Gdje je nestao život? Gdje su lica na kojima se odražavaju naše misli i naše emocije? Tko nam je to oduzeo pravo na lica na kojima se odražava naša ljudskost?

Možda ne bi ovdje bilo loše podsjetiti na jednu vrlo bitnu činjenicu – medicinska maska koristila se svojedobno u zloglasnom Guantanamu kako bi zarobljenicima otežala disanje, kako bi kod njih izazvala senzornu deprivaciju te kako bi ih ponizila, učinila da se osjećaju manje vrijednima, pokorenima, do kraja dotučenima i na taj način u njima stvorila traumu.

Kada već govorimo o deprivaciji, jer upravo je deprivacija ono čega ljudi nisu uopće svjesni kada kao hipnotizirani navlače zaštitne maske na svoja lica za vrijeme ove pandemije, izlažući se na taj način hipoksiji i riskirajući zdravlje te izražavajući još k tome i svoju bespogovornu pokornost režimu koji im ispire mozak, važno je uzeti u obzir psihološki aspekt deprivacije kao takve, ali i onaj sociološki putem kojeg dolazimo do jednog sasvim novog društva pokornih robova novog svjetskog poretka.

Ne, maske ni u kojem slučaju nisu beznačajan rekvizit ove pandemije. Njihova je uloga višeznačna i ima svoju jasno određenu funkciju koje ćemo postati svjesni tek s protokom vremena. Za sada su one izvrsna vježba našeg samo-zarobljavanja i pokornosti…

Deprivacija kao takva ima izrazito negativan psihološki učinak na osobu koja biva uskraćena za nešto za čime u njoj postoji nasušna potreba (npr. za hranu, spavanje, podražaje iz okoline, socijalne kontakte). Primjerice, osjetna (senzorna) deprivacija (uskraćivanje podražaja iz okoline) može dovesti do značajnog smanjenja učinkovitosti pojedinca, pa čak i do promijenjenih stanja njegove svijesti i svakojakih halucinacija.

Zamislimo boravak u svjetlosno i zvučno izoliranoj prostoriji. Nakon dužeg vremena takve izolacije, čovjek može poludjeti i početi halucinirati. Što je duža osjetna deprivacija, to se još više povećava sugestibilnost, što se nažalost koristi u postupku tzv. „ispiranja mozga“ (menticida), kada autoriteti ili tlačitelji žele svojim podređenima promijeniti stavove i mišljenja te ih pokoriti i učiniti poslušnim robovima onoga tko misli umjesto njih.

Socijalna deprivacija, potpuno sprječavanje kontakata s drugim ljudima, može, pak, vrlo negativno djelovati na psihičko zdravlje pojedinca. Svima nam je poznato da socijalna deprivacija u ranom djetinjstvu može dovesti do poremećaja u razvoju i ponašanju djeteta što će se odraziti i na probleme u njegovu ponašanju i u odraslim godinama. Izoliranje zatvorenika u samicu također u njemu proizvodi stravične psihološke traume s trajnim posljedicama po njegovo psihičko zdravlje.

Deprivacija je alat kojim se ljude ponižava i čini podložnima i pokornima sustavu. Do erozije našeg društva u cjelini također je došlo putem vrlo selektivne deprivacije jednog dijela stanovništva, dok je drugi dio ljudi putem svojih stranačkih i kumskih veza dobio što god je htio. Nezadovoljstvo je raslo iz godine u godinu, a onda smo za nagradu dobili pandemiju koja je sa sobom donijela nove deprivacije o kojima do jučer nismo mogli ni sanjati.

Lockdowni su bili deprivacija u sociološkom smislu. Ljudi su upućeni jedni na druge i bez socijalnih kontakata počinju osjećati nelagodu.

Hijerarhijski gledano, sa sociološke strane, ili, ako želimo, s naslova društvene ljestvice na kojoj se uvijek netko penje po nečijim leđima, interesantno je primijetiti da je u sociologiji, relativna deprivacija (nedostatak ili nepotpuna zakinutost u pravima i materijalnim dobrima) opasnija po socijalni mir od potpune deprivacije.

Naime, do izražavanja društvenog nezadovoljstva u obliku prosvjeda, pobuna i revolucija rijetko će doći od strane potpuno obespravljenih i najsiromašnijih ljudi, ali će zato doći od strane onih koji su djelomično zakinuti za nešto na što druge, često privilegirane skupine ljudi polažu neka prava.

Nošenjem maske preko našeg organa za disanje – biva nam otežan normalan protok zraka zbog čega ne možemo normalno disati, što nas čini uznemirenima i ugrožava naše zdravlje.  S pravom se pitamo – jesu li nam doista potrebne te medicinske maske na licima? Čemu služe? Koja se skrivena agenda krije iza tih maski koje su simbol naše podložnosti i pokornosti sustavu kojega ionako nije nimalo briga niti za nas, niti za naše zdravlje, niti za naše blagostanje. 

U ovoj distopijskoj stvarnosti u kojoj živimo, moramo se pitati – što se to dovraga događa s ljudima? Ljudi kao da su izgubili pamet. To isto upitao se i glazbenik Avi Barak iz Izraela te je snimio video uradak u kojem ogorčeno priča upravo o maskama koje pola čovječanstva danas nosi na svojim licima bez svijesti o tome što sve te maske čine svima nama, ne samo na psihološkoj razini već i na onoj društvenoj.

Evo što je Avi izrekao u svom novom obraćanju svojim pratiteljima na društvenim mrežama:

Pričajmo malo o maskama. Prije nego što prijeđem na štetu koju su one nanijele našem zdravlju, zdravlju naše djece i životnoj sredini, želim vam nešto pokazati. Ovo je pismo, službeni dokument koji je napisalo izraelsko Ministarstvo zdravstva kao odgovor na zahtjev Zakona o slobodnim informacijama o neophodnosti maski koji je podnio odvjetnik po imenu Gadi Shiloh. Gospodin Shiloh je dio grupe koja se zove ‘Mahatz Corona’ ili izraelsko javno vijeće za izvanredne situacije za Covid-19 krizu koju čine uglavnom stariji doktori i znanstvenici koji podržavaju drugačiji pristup.

Pismo odgovora je od 22. 11. 2021. godine. U pismu se navodi da su odgovori preuzeti izravno iz zapisnika sa sastanka vladinog Odbora za upravljanje epidemijom koji je održan u ožujku 2020. godine. Želio bih pročitati neke od odgovora.

Odjeljak 5.2: Naš stav je da nošenje maski ima edukativnu poruku i također psihološki učinak na ljude. U nedostatku profesionalne osnove, imat ćemo poteškoća u preporučivanju nošenja maski. Ne postoji znanstveni dokaz da su maske učinkovite u smanjenju morbiditeta.

Odjeljak 5.3: Brojevi su prosječni i ne predstavljaju znanstveni dokaz učinkovitosti.

Odjeljak 5.7: Postoji sumnja u učinkovitost nošenja maske u sprječavanju prenošenja zaraze.

Odjeljak 5.9.1: Čak i ako ih preporučimo, javnost mora znati da nema dokaza da maske sprječavaju prenošenje virusa, to je nešto što nikada nije službeno rečeno u javnosti.

Odjeljak 6.1.6: Za širu javnost; dok točka učinkovitosti nije utvrđena ja osobno (profesor to tvrdi) smatram da je to logično i da javnost iskazuje poštovanje.

Odjeljak 6.1.9: Smatramo da promjena politike može zbuniti javnost.

Odjeljak 6.1.10: Moramo se pobrinuti da nošenje maske ne stvori više štete nego koristi i davanja ljudima lažnog osjećaja sigurnosti.

Odjeljak 6.1.15: U Kini nema dokaza o učinkovitosti.

Dakle, nakon toga mi u Izraelu iz nekog razloga imamo mandat za masku. I, ne samo to, već je u nekom trenutku 2020. godine postojao i mandat za masku na otvorenom, što je, naravno, smiješno. U lipnju 2021. godine, Odbor je održao još jedan sastanak i glasao protiv nošenja maski u zatvorenim prostorima, ali dva tjedna kasnije, mandat je vraćen. Europski CDC i SZO zaključili su da maske uopće ne bi trebalo nositi ispod 12 godina starosti. Doktor Fauci je u intervjuu za „60 minuta“ u ožujku 2020. godine rekao da šira javnost ne bi trebala nositi maske, da vas one ne štite i da bi samo mogle učiniti da se ne osjećate dobro. Mjesec dana kasnije promijenili su smjer i postavili maske kao mandat. Zašto?

U Izraelu, usprkos primjedbi liječnika, grupi nemedicinskog osoblja odobren je pristup tim sastancima Odbora za upravljanje epidemijom i natjerao ih je da se predomisle. Usprkos svakoj studiji koja i dalje pokazuje da su maske u široj javnosti beskorisne. Inače, kada pratite novac, vidite da su lobisti kojima je omogućen pristup tim sastancima skoro uvijek povezani s farmacijom što izlazi na vidjelo. 60 godina znanosti je otišlo niz vodu.

Bez obzira na njihovu učinkovitost ili neučinkovitost, djeca i omladina su uglavnom asimptomatski i kao što će vam reći svaki student prve godine medicine, asimptomatska osoba vjerojatno neće ništa prenijeti nikome. Dakle, ova stvar koju proizvode na milijarde i koja uvelike zagađuje naš planet potpuno je bezvrijedna. Ona ništa ne sprječava. Pa čak su i izraelsko Ministarstvo zdravstva i druge zdravstvene organizacije to priznale.

Ali, nikako nije bezazleno. To nanosi štetu našem zdravlju, a posebno našoj djeci. Istraživanja su pokazala da djeca koja dugo nose maske pate od glavobolje, umora, bakterijskih infekcija, poremećaja spavanja, upale kože, problema s prepoznavanjem lica, jezičnih poteškoća, problema u komunikaciji i odloženog razvoja kognitivnih i socijalnih vještina.

Ali ono što mene najviše brine je to što te maske rade toj nevinoj djeci što se tiče normalizacije distopijske stvarnosti. Vidim ih na ulicama. Ta djeca hodaju uz svoje roditelje dobrovoljno noseći maske, iako ne postoji mandat da se maske nose na otvorenom, pa čak ni preporuka da se to radi. Djeca nose maske, dok ih njihovi roditelji ne nose.

Ovom djecom je tako lako manipulirati, tako ih je lako podvrgnuti autoritetu, tako ih je lako pripitomiti da ih jednostavno navlače na lice. Škole zapošljavaju specijalne korona službe. Njihov je posao osigurati da sve u vezi korone funkcionira. To uključuje i uvjeravanje ljudi da im maske budu uvijek na licima. U nekim školama nije dovoljno da službenici govore djeci da stave maske, već ponekad i viču na djecu.

Neki nastavnici određuju pojedinim učenicima da izvrše te zadatke umjesto njih, odnosno da oni kontroliraju svoje prijatelje, druge učenike u njihovoj poslušnosti. Dakle, ovdje govorimo o okretanju učenika protiv učenika, jednog protiv drugog. Škola, koja bi trebala biti jedno sigurno mjesto za tu djecu, mjesto za učenje i rast, postala je distopijski pakao. Djeca se boje ići u školu, boje se jedni drugih, boje se biti drugačiji, boje se reći ne. Isti psihološki pritisak vrši se pute cijepljenja. Vršnjački pritisak, anksioznost i strah. Ovakve aktivnosti mogu zeznuti djecu za cijeli život. I samo ako imaju sreće i imaju dobre, čvrste roditelje, možda će to preživjeti s manje štete.

Želim vam pokazati nekoliko slika snimljenih u posljednjih nekoliko mjeseci u Izraelu. Na ovim slikama vidimo izraelskog premijera Naftali Bennetta s Ministrom vanjskih poslova Yairom Lapidom, Ministricom unutarnjih poslova Ayelet Shaked, Ministrom kulture i sporta Hillom Tropperom, predsjednikom parlamenta Mickeyjem Levyjem i mnogim drugima. U osnovi, cijela izraelska vlada i politički skupovi održani su u zatvorenom prostoru.

Kao što vidimo, unutra nema maski (op.a. na fotografijama možemo vidjeti političare bez maski), osim ljudi koji im služe hranu i osoblja iz osiguranja koji imaju maske. Ovakve slike se viđaju gotovo svakodnevno. Oni znaju da su ove maske beskorisne. Ova slika (op.a. na slici su djeca s maskama) snimljena je otprilike u isto vrijeme. Ovo su prvašići u školi. Moraju tako sjediti satima, nesvjesni psihičke i fizičke štete koja im je nanesena bez opravdanog razloga.

Na ovoj fotografiji možemo vidjeti posjetu Angele Merkel izraelskom parlamentu prošlog listopada (op.a. na fotografiji nitko ne nosi masku). Primjećujete li da nešto nedostaje? Sljedeća slika je iz prijedloga zakona koji se zove ‘akt o omogućavanju’ koji je izraelski parlament upravo usvojio i proširio. Zakon koji u biti predstavlja kraj Izraela kao demokracije, držeći ga u stalnom izvanrednom stanju.

Ovaj dio prijedloga zakona izuzima ministre, suce i druge državne službenike iz ovog zakona koji uključuje i mandate maski. Dakle, postoji jedan zakon za narod i jedan za vladine službenike. Na kraju, ali ne i najmanje važno, na fotografiji vidimo predsjednika Izraela Isaaca Hertzoga (op.a. na fotografiji predsjednik i još dvoje ljudi nema masku, dok djeca na slici imaju maske, kao i jedan odrastao čovjek), ovo dovoljno govori samo za sebe, zar ne?

Pa, što imamo do sada? Izraelsko ministarstvo zdravstva kaže da nema razloga za nošenje maski. Nema studije koja bi dokazala da maska sprječava bilo što, a kamoli prenošenje virusa. Europski CDC kaže kako nijedno dijete mlađe od 12 godina ne bi trebalo nositi masku. Dugačak je spisak zdravstvenih problema te fizičkih i psihičkih oštećenja, posebno za djecu, ali ne samo za njih. I, tu je korumpirana vlast koja donosi zakone koji ne važe za njih same. Pa, zašto onda? Čemu sve to?

Jesu li te maske zaista beskorisne? Naravno da nisu. Ove maske su vrlo korisne u stvaranju novog društva, razbijenog društva. Društva sastavljenog od ljudi koji se boje jedni drugih. Strah obično izaziva nešto nepoznato. Lakše se bojimo onoga što ne vidimo. Ima li boljeg načina da se unese strah i anksioznost u ljude od oduzimanja lica ljudima? Ima li boljeg načina da usadite mržnju u ljude nego da izbrišete njihove osobnosti, da zamaglite ljudima identitete, da ne možete čitati s ljudskih usana, da ne možete vidjeti ljude kako se smiju i identificirati ih.

Maske su izvrstan alat za nekoga tko želi uplašeno i podijeljeno društvo, a prije svega ostalog, da stvori cijelu jednu generaciju djece koja od malih nogu uče biti poslušna, da pristanu na bilo koju direktivu, da ne sumnjaju u autoritet koji im je nametnut, da se pokore i budu podložna sustavu. Učinite uslugu, sebi i svojoj djeci, uzmite ovaj beskorisni zatvor za lice i bacite ga.

Prestanite kupovati maske i prestanite zagađivati naš planet s njima. Zapamtite, ono što vam se trenutno događa ako živite u jednoj od onih zemalja koje su poludjele za virusom sa stopom smrtnosti manjom od 0,01%, a sada s omikronom još i manje je to što je vaša vlastita vlada prestala raditi za vas. Oni rade za privatne kompanije čiji interesi nisu vaše zdravlje, kao niti vaše blagostanje, već upravo suprotno tome. Vaša vlastita vlada sada radi protiv vas i svoje građane pretvorila je u neprijatelje. Kada se suočite s lažima, prijevarom, korupcijom, pohlepom i ludom distopijskom stvarnošću koju nam pripremaju koristeći ovaj virus kao izgovor, vaša je dužnost, naša je dužnost da ustanemo i izjavimo kako se ne želimo pokoriti. Sjetite se da niste sami.“

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp