Dramatika proizašla iz slike i riječi osnažena pokretom, glazbom, glasom, svjetlom, scenom stvara zgusnuto jedinstvo umjetnosti


Nedavno smo na promociji knjige Ivo Friščić – Ciklus Gordana mogli vidjeti projekciju performansa koji je Tatjana Rupcich izvela uz stihove i slike Ive Friščića. U Noći muzeja u Memorijalnom centru Jozo Kljaković izvela je novi ples u živo uz slike i misli Joze Kljakovića. U ovom jedinstvenom spoju pokreta, slike, glazbe, riječi događa se predstava u kojoj su kulise galerija. Dramatika proizašla iz slike i riječi osnažena  je pokretom, glazbom, glasom, svjetlom, scenom koja stvara zgusnuto jedinstvo umjetnosti.

U ovom projektu Tatjane Rupcich traži i nalazi sjećanje na prapočetke, na kolektivnu magiju koja duboko dodiruje čovjekovu potrebu da bude svoj i bude jedno sa svojim duhovnim stupom vječnosti. Veo, ruke, pokret, trzaj, krik, milovanje kojim obgrljuje sve umjetničke izraze umjetnica vodi pojačanim intenzitetom prema gledateljima, čija je koncentracija napeta ali kratka, upravo toliko koliko traje ovaj plesno-literarno-slikarsko-glazbeno-svjetlosni performans.

Nadahnuta djelima slikara i pjesnika, Tatjana Rupcich oblikuje svoj ples; njena je koreografija nijemi razgovor s velikanima slike i riječi kojima se divi, koje posvaja i na koje upućuje publiku da ih upoznaju ili da ih vide na novi dublji način. Tatjana Rupcich suvremenim plesom postaje tumač i prevoditelj, mag koji oživljava stare snage i oslobađa duhovnost zarobljenu u slici i riječi zdrobljenih među koricama knjiga.

Ona trga paučinu sa zaborava i obznanjuje svoje odabrane autore u jarkom svjetlu suvremenosti, uvodi ih ponovo u život, među zbunjenu publiku koja neprestano uči. Uči gledati, slušati, osjećati.

U tom projektu podržana je glazbom Anite Andreas i dakako tu radi cijeli tim od rasvjete, do spikera, od kostimografa do plesača ili suplesačica.

 „Mislio sam, da sve što ljudi u životu rade, treba biti na bazi morala i pravednosti urađeno. Vjerovao sam, da je život jednostavan, ako ga ljudi ne kompliciraju. Da je lijep i da je sama radost, ako ljudi gadostima svojim ne stvore žalost i ružnoću“, rekao je veliki hrvatski slikar Jozo Kljaković.

Tatjana Rupcich, Purpura intuitum, performans u Memorijalnom centru Jozo Kljaković

Produkcija: UO Plesni studio Svjetlost u pokretu u suradnji s  Memorijalnom zbirkom Jozo Kljaković

 

Autorica, dramaturginja i koreografkinja:Tatjana Rupcich

Izvedba: Kristina Legin, Darja Mrđen i Tatjana Rupcich

Glazba: Anita Andreis

Gafičko i video oblikovanje: Jadranka Brečak Rogić

Scenografija opusi: Joze Kljakovića

Tekst: U suvremenom kaosu Jozo Kljaković 

Tekst čita: Maro Martinović

Kostimografija: Milena Jurmić

Svjetlosno oblikovanje: Zdenko Trandler

Stručni suradnik: voditeljica memorijalne zbirke M.A. Lidija Fištrek                   

Multimedijalni, interdisciplinarni dramsko-plesni performas nadahnut je djelom i likom hrvatskog slikara, karikaturista, ilustratora i pisca Joze Kljakovića i drugi je nastali performas iz ciklusa  Purpura intuitum.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp