U jednom od do sada najšokantnijih primjera medicinske segregacije zasnovane na cjepivima do sada, šesnaestogodišnjem tinejdžeru odbijena je spasonosna transplantacija bubrega od strane dječjeg medicinskog centra, a jedini razlog odbijanja kako se navodi u izvještaju, je taj što nije cijepljen protiv Covid-19.

Doss Haugen ima bubrežnu insuficijenciju skoro 2 godine i liječnik mu je još u Svibnju prošle godine preporučio da se podvrgne proceduri za novi bubreg. Unatoč činjenici što ispunjava sve uvjete da bi mogao dobiti transplantant, jednostavno nije u mogućnosti da dobije njegu koja mu je potrebna u toj bolnici.

Cook dječja bolnica oduvijek je bila jedna od stanica u Dossovom životu. Kada je imao samo godinu dana, njegova majka, Kristen, donirala je bubreg svom sinu i on je bio podvrgnut transplantaciji bubrega. Sada se Doss ponovo našao u istoj situaciji, no ovoga puta okolnosti su se nažalost po njega znatno promijenile.

Iako Doss ispunjava sve zdravstvene, socijalne i obiteljske kvalifikacije za primanje transplantacije, Cook bolnica i njihova komisija za transplantaciju su ga odbili na osnovu toga jer je njegova obitelj odbila riskirati primanje eksperimentalnog cjepiva protiv koronavirusa na svom sinu, čiji vlastiti sustav za filtraciju krvi već dobrano otkazuje; prenosi Texas Scorecard.

Neoprostiva odluka komisije za transplantaciju također nije bila donesena odmah. Prije njihovog konačnog odbijanja, Haugen je bio podvrgnut napornom nizu testova, uključujući krvni nalaz, sonograme, magnetnu rezonancu, testove srca i testiranje na zarazne bolesti.

Njegovi roditelji, Kristen i Edi, također su morali sastati se sa bolničkim koordinatorom za transplantaciju, koji ih je pritiskao da cijepe svog sina i to bez ikakvog razgovora o njegovom zdravstvenom stanju ili rizicima.

Kirsten Hugen je objasnila sljedeće za Teksas Scorecard:

Oni uopće ne žele razgovarati o rizicima povezanima sa cjepivom. Čak ne žele niti priznati da postoje i rizici, da je cjepivo eksperimentalno i da su mnogi već do sada zbog njega oboljeli od miokarditisa i smrtno stradali.

Usprkos svim naporima koordinatora, Kirsten Haugen je dnostavno rekla „ne“, ali ono što je uslijedilo je zaista šokantno. Kao odgovor, koordinator joj je rekao da neki od viših rukovodioca ne gledaju na transplantacije kao na „pravo pacijenata“ i da umjesto da dobiju spasonosni tretman, mogu samo ostati „na dijalizi“.