Kad god naiđemo na budućnost skrivenu u prošlosti, ostanemo zapanjeni nečijom providnošću. U prošlosti ima neviđeno puno te budućnosti, pa čak i u našoj vlastitoj. Toga postajemo svjesni kada razmišljamo o svome životu i kada u njegovoj prošlosti prepoznamo znakove budućnosti za koju tada još nismo znali da će se dogoditi.

Zbog recentnih nemilih događaja u Kanadi, ljudi su se ovih dana prisjetili jednog, danas već pomalo zaboravljenog kanadskog filma. Ne bez razloga… Riječ je o jednom jeftinom i od strane filmske kritike zanemarenom kanadskom filmu „Karantena“ kojega mnogi ljudi nisu gledali, a sada će ga vjerojatno htjeti pogledati, ako i nisu filmofili,  čisto da vide o čemu to ljudi pričaju, a ponajviše zbog njegova intrigantnog sadržaja koji frapantno podsjeća na vrijeme u kojem živimo. Srećom, tu je internet koji je vrlo zahvalan medij kada potražujemo neke sadržaje koji nam, da nema interneta, ne bi bili dostupni i ne bismo nikada u nekim zaboravljenim ostvarenjima mogli pronalaziti budućnost skrivenu u prošlosti…

Naime, ovaj kanadski znanstveno-fantastični film B produkcije „Quarantine“ (Karantena) iz 1989. godine Charlesa Wilkinsona donosi nam priču o futurističkom autoritarnom društvu koje je desetkovano kugom i u kojem fašistički pokret preuzima vlast i stavlja u karantenu (izolacijski koncentracijski logor) ne samo žrtve kuge, već i sve njihove kontakte. I bolesni i nebolesni smješteni su zajedno. Zavladao je potpuni društveni kaos. Sustav kao takav ne funkcionira. Prikazana je sva nakaradnost fašističke želje za ugnjetavanjem ljudi.

Bilo tko može biti uklonjen, postati žrtvom, biti poslan na promatranje kao bolesnik… Bilo tko može biti proglašen bolesnim i postati zatvorenikom na temelju toga. Ljudi se opako igraju s ljudima, zaboravljajući da nadljudi ne postoje. Kao ni podljudi. Nitko nije i ne smije biti ni više ni manje vrijedan od drugog čovjeka, niti bi smio odlučivati o sudbinama drugih ljudi na temelju neke svoje tobože važne pozicije. Znanošću se manipulira kako bi se maltretiralo ljude.

Sve u svemu, kao da je netko u prošlosti znao gdje će se odvijati vrlo sličan scenarij i svojevrsna diktatura nalik nekom nakaradnom novovjekom fašizmu.

Eto, sasvim slučajno (ili ne), ovdje se radi o kanadskom filmu. Sve su to samo slučajnosti koje to možda i nisu. Sve može i ne mora biti tako, zar ne? Svaka istina može biti proglašena neistinom i obratno. Ionako je sve iluzija. A svi mi osuđeni smo na život u toj iluziji ograđenoj nevidljivom bodljikavom žicom, s vječnim upitnikom u oblačiću naših misli…