Što smo sve naučili tijekom ove pandemije?


Naučili smo da preko noći možemo izgubiti sva svoja građanska prava i slobode ako netko tko je na vlasti tako odluči. Naučili smo da se preko noći možemo početi osjećati kao zamorci u nekom ludom eksperimentu ako se netko tko ima tu moć odluči poigrati s nama kao sa zamorcima upravo zbog toga jer smo mu mi dali tu moć u ruke, zaboravljajući da je ona u našim rukama i da u bilo kojem trenutku možemo otkazati poslušnost tlačiteljima ako tako odlučimo. Naučili smo da će mnogi ljudi suočeni s egzistencijalnim ucjenama ići linijom manjeg otpora ne želeći izaći iz svoje zone komfora, ali i to da postoje ljudi koje je nemoguće ucijeniti i koji su spremni boriti se za svoje stavove do kraja.

Naučili smo da se preko noći možemo razići od dugogodišnjih prijatelja samo zato što smo dozvolili da nas sustav putem medija koji nam ispiru mozgove, po ne znam koji put natjera na podjele zbog toga što o nečemu imamo suprotstavljena mišljenja.

Naučili smo da tzv. teorije zavjere to uopće ne moraju biti, već naprotiv – mogu biti istine koje su prokazane od strane onih koji za sebe tvrde da govore istinu, a zapravo se bave promoviranjem laži. Naučili smo da putem medija možemo dobiti informacije o budućnosti putem filmova, serija, spotova… Naučili smo da su razne ceremonije više od samih ceremonija i da nam također šalju neke poruke. Naučili smo da istina može biti etiketirana etiketom laži, zabranjena, prokazana kao tabu tema i dezinformacija, a laž zaogrnuta plaštem istine kako bi nam se što lakše prodala.

Naučili smo da je sloboda samo iluzija i da je uopće nema na vidiku ako smo san o njoj predali u ruke onima koji nas žele porobljavati. Naučili smo da je naše vlasništvo iluzija koju moćnici u trenu mogu uništiti i oduzeti nam sve što imamo ako smo neposlušni prema sustavu. Naučili smo da naša tijela zapravo nisu naša ako imamo OIB i živimo u nekom sustavu s nekim zakonima, već da naše tijelo pripada tom sustavu u kojem smo registrirani pod nekim brojem.

Naučili smo da se moćnici mogu do besvijesti igrati svojim poslušnim lutkama na koncu putem kojih vladaju svijetom i svima nama kako i kada god to požele. Naučili smo da je život u sustavu život iza rešetaka istoga. Naučili smo da ljudski život u tržišno i materijalno orijentiranom svijetu ne vrijedi onoliko koliko smo mislili da bi mogao vrijediti kada bi kojim slučajem ovaj svijet bio okrenutiji duhovnosti, kao i to da je ljudskost kategorija na koju ćemo danas rijetko naići.

Naučili smo da s ljudima zatvorena uma nema smisla razmjenjivati mišljenja i da su istomišljenici ponekad poput lijeka nakon mora uboda od strane onih koji o nečemu ne misle kao mi. Naučili smo da nam prijatelj može postati netko koga do jučer nismo poznavali, a neprijatelj netko koga smo do jučer smatrali prijateljem. Pandemija je samo pojačala sva naša osjetila, izoštrila nam vid, pojačala nam njuh i sluh, učinila ovaj svijet još opipljivijim. Sada sve vidimo puno jasnije i možemo krenuti dalje puno hrabriji i smireniji (čitaj – bez ikakvih nepotrebnih iluzija).

Upitajmo se – koliko smo pametniji? Koliko smo mudriji? Sretniji? Da. Bogatiji smo za jedno čudno iskustvo upoznavanja izopačene strane ovoga svijeta. S tom spoznajom sada idemo dalje. Sa spoznajom da je ovaj svijet spreman na tko zna što. Čovjek je čovjeku vuk, da. Sada nam je to još jasnije. Kako je malo potrebno ljudima da skliznu u diskriminaciju, segregaciju, getoizaciju, da jedni druge počnu etiketirati, maltretirati, upirati prstom jedni u druge, da se počnu dijeliti na ove i one i svađati se oko gluposti kao što je neka injekcija.

Kako je malo ljudima potrebno da postanu sebični i počnu spašavati svoju glavu, dok se glave njihovih susjeda i prijatelja kotrljaju niz padinu ili vise o koncu. Kako je malo ljudima potrebno da okrenu jedni drugima leđa i pobrinu se za svoje guzice, pa makar to bilo i na štetu drugih ljudi. Kako u trenu može nestati zajedništvo, razumijevanje i prijateljstvo. To je ljudima tijekom ove pandemije možda bilo i jest najbolnije. Ta spoznaja o nedostatku empatije. Ta svijest o nemilosrdnoj borbi za opstanak podobnih. Ta spoznaja o krhkosti međuljudskih odnosa.

O, da. Naučili smo puno toga što smo već prije znali, ali sada sve to znamo još i više i teško da ćemo to ikada zaboraviti. Ne, ni ovaj svijet, ni mi nakon ove pandemije nećemo biti isti. Bit ćemo posve drugačiji. Već i jesmo. Osjećam to. I, zato – hvala toj pandemiji što nam je pokazala izopačeno lice svijeta i svu njegovu nakaradnost. Hvala joj što nam je otvoreno demonstrirala svu pohlepu moćnika da zarađuju na račun svega čega se dosjete, pa tako i na račun zdravlja. Ma, znali smo mi sve to i prije. Znali smo kakav je ovaj svijet. Ali, sada sve to znamo bez imalo sumnje. Ta sumnja nekada je bila naša naivna nada u bolji svijet, bez zagađenja okoliša, bez korištenja ljudi kao pogonskog goriva za nečije bogaćenje, bez netrpeljivosti među ljudima. Danas je ta nada završila na polici s prašnjavim knjigama o boljem i pravednijem svijetu, svijetu punom ljubavi, sloge i mira… A nas je ta prašina naših nadanja pretvorila u ratnike koji su sada primorani spašavati vlastite živote, jer za sve drugo više nema vremena. Za našu naivnost najmanje. Ova nas je pandemija učinila još snažnijima i hrabrijima i još svjesnijima puta kojim moramo ići ako želimo preživjeti.

Odjednom smo se sjetili da alternativa uvijek postoji. Baš uvijek. Odjednom smo se sjetili da postojimo i mi i da imamo pravo postojati i imati svoje mišljenje i svoj život u svojim rukama. Nikada ne bismo to smjeli smetnuti s uma. Odgovori na sva pitanja su u nama. U nama je i sloboda. Nismo znali da to imamo u sebi. Tu moć pronalaženja alternative. Tu moć snalaženja i preživljavanja u nemogućim uvjetima. Tu moć da istinski volimo svoj život. Sve nepravde ovoga svijeta tu su da nas podsjete na tu moć koju imamo u sebi. Ni ovoga puta, kao ni mnogo puta prije nas u bogatoj povijesti čovječanstva, nepravde nas nisu zaobišle i nisu nas zaboravile probuditi iz stoljetnog sna. Ovako probuđeni i svježi, sada možemo i na kraj svijeta. Više nam nitko ništa ne može. Sada smo cijepljeni pojačanom dozom protiv svih obmana i laži. Imamo neviđeni imunitet na bilo kakvo ispiranje mozga o bilo čemu. Ne. Više nikada ništa neće biti isto. Bit će novo i drugačije. Kao i mi. Mudriji. Hrabriji. Pametniji. Bogatiji za naizgled tešku spoznaju, ali spoznaju koja je tu da nas vrati našem iskonu i nama samima i našim životima. I osmijesima na našim licima.


Zapratite nas i na našem Telegram kanaluhttps://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp