Ljudski um je morao biti suzbijen. Ljudi su razmišljali sami za sebe. Nisu im bile potrebne bombe ili kemikalije, razumjeli su da je strah najmoćnije oružje.

Jeo je ljudsko stanje, poput zarobljenih štakora oko naše glave. Naše misli su trunule i propadale, sve dok stari svijet nije postao tek dio naše mašte.

Rušeći srž društva, oni su nas podijelili, tako što su nas natjerali da se međusobno borimo, te su time omogućili da ovo postane psihološki rat između ljudi.

Virus je planski srušio gospodarstvo, omogućivši uvođenje novog svjetskog kreditnog sustava. Nacionalne vlade su se formirale u jednu svjetsku vladu i religija je postala ilegalna.

Nitko nije mogao platiti hipoteke, a imovina je postala vlasništvo vlade. Stajao si u redu, ili si u protivnom bio progonjen poput vještice. Policiji je dana stopostotna moć, a prazni gradski uredi postali su radne baze za fašističku državu.

Prikupljanje podataka i praćenje ljudskog ponašanja postala je stabilna ekonomija. Nitko nije mogao razumjeti zašto i kako se to dogodilo, ali to je sve bio dio plana koji je ljude držao dezorijentiranima, držeći ih uspavanima i vezanima za sustav.

Zaključavanja su mentalno istrošila ljude i slomila njihove umove od istinskog razumijevanja stvarnosti. Virus im je bio potreban samo da bi ubrzao promjene na kojima su već odavno radili. To je bila savršena dimna zavjesa da bi postigli Novi svjetski poredak na kojemu rade već desetljećima. Ljudsku evoluciju trebalo je pokrenuti.

Koristili su nas i zlostavljali dovoljno dugo kako bi u miru izgradili umjetnu stvarnost koju su toliko željeli. Više im nismo bili od koristi, osim ako se ne stopimo s njihovim strojem i pratimo njihov put do uništenja, u protivnom smo bili beskorisni.

Cilj broj 1. Velikog Reseta je bio depopulacija ljudi. Ljudi su premašili resurse, emisije ugljika su morale prestati kako bi se omogućilo uvođenje određenih tehnologija.

To je također bila prilagodba uma, pojedinačno i kolektivno. Proveli su nas kroz vječne sotonističke rituale kako bi nam zadali traumu, dopuštajući im da usmjere evoluciju po svojoj želji.

Mentalna bolest bila je poput obične prehlade i virus je već bio zaboravljen. Rečeno nam je da će se stvari vratiti u normalu, no zapravo smo još dublje pali u njihovu čaroliju.

Manjak otpora dao im je dopuštenje da nas mogu tlačiti i raditi što ih je volja. Ali, ljudi su sami sebe doveli u tu zamku sa svojom slijepošću.

Ljudi se još uvijek nisu mogli nositi s istinom a posljedica toga je bilo stvaranje sjene, a kad je ta sjena ispunila svjetlost, tama je postala toliko gusta da su ljudi postali slijepi.

Smrznuli smo se i vodili su nas poput janjadi na klanje. Mi smo duhovna bića koja doživljavaju fizičku stvarnost, no zarobili smo se u tuđem snu.