Tko vlada svijetom?


Danas možemo biti sasvim sigurni – krivi ljudi vladaju ovim svijetom. Ljudi koji nam za mišljenje dodjeljuju komadiće svog mozga, oduzimajući nam pravo na naš vlastiti. Nikada neću shvatiti ratove. Kome oni trebaju? Kome trebaju nečije suze, nedužne žrtve, mrtvi ljudi, kaos i razaranje? Ovaj se svijet neće nikada opametiti. Pitanje je samo kada ćemo napokon svi mi odustati od bilo kakve nade u njegove promjene na bolje? Mi se nadamo boljem svijetu, a on svako malo sklizne nizbrdo. Količina razorne, destruktivne energije koja svako malo poput lave iz vulkana mora izbiti van u obliku nekog novog rata je svim normalnim ljudima neshvatljiva, ali iz priloženog vidimo da su erupcije te razorne energije izgleda neizbježne.

Dok pokušavamo promišljati ovaj svijet vlastitim mozgovima, u svim medijima nevidljivim nam se slovima, između redaka, propisuje poželjno jednoumlje kao jedini ispravan način razmišljanja i djelovanja. Kao radnici, znanstvenici i autori dužni smo pratiti, ispravljati, kritizirati i propitivati sve društvene pojave te pokušati sudjelovati u društvenim promjenama, a ne samo pasivno promatrati sve strahote kojima nas ovaj svijet svakodnevno bombardira, odnosno stvarati fiktivne svjetove za bijeg iz svakodnevice.

Ipak, izgleda da fikcija sve manje privlači suvremenog čovjeka, previše zaokupljenog borbom za golo preživljavanje. Događa se to zbog toga što suvremeni svijet sve više i sam nalikuje na fikciju punu zamki i zagonetki, a sve manje na stvarnost, pa je prava šteta trošiti vrijeme na izmišljanje nekog drugog svijeta, kada je oko nas toliko postavljenih pitanja koja traže hitne odgovore i toliko skrivenih tajni koje treba konačno početi razotkrivati novim pitanjima.

Međuljudskim odnosima zavladao je grubi darvinizam, pa svi oni osjetljiviji među nama, unaprijed odustaju od borbe s onim agresivnijima. Kako uopće izgraditi mostove između ljudi primarno okrenutih ovozemaljskom kruhu i onih sklonijih kruhu duha? Kako osmisliti komunikaciju između bešćutnih, hladnih ljudi i onih koji su puni emocija? Kako će prodane duše, ulizice, dodvorice, oportunisti, prevrtljivci, kameleoni, licemjeri, poltroni i marionete hodati ruku pod ruku s nepotkupljivim ljudima koji imaju svoj stav, svoje mišljenje i svoje principe i koji se ne znaju pretvarati i koji ne podnose dodvoravanje i ulizivanje? Kako će svim mastima premazani glumci komunicirati s ljudima koji ne znaju glumiti i kojima sve piše na licu? Kako će izgledati druženje hvalisavaca i tankoćutnih i samozatajnih ljudi koji se nikada u životu nikome ničim nisu pohvalili?

Kako izgleda svijet u kojem žive hladnokrvni lopovi i ubojice te empati i dobrotvori u istim ulicama i gradovima? Susreću se, prolaze jedni kraj drugih, jer svi živimo u istom svijetu, ali kao da nitko više ne želi znati previše o nekom drugom, kao da je bolje da nitko ne zna tko je tko od svih tih ljudi na cesti, pa uživamo u blaženom neznanju. Jasno je tko je ovdje u prednosti i zašto krivi ljudi vladaju ovim svijetom… I, jasno nam je koja je kategorija ljudi spremna preuzeti pozicije vlasti.

Ima ljudi koji za svoju brigu za čovječanstvo bivaju dobro plaćeni. Njima je humanost posao, a ne užitak. Ali ima i onih ljudi koji svojim dobrim djelima i svojim nepatvorenim stvaralaštvom na najbolji mogući način svakodnevno mijenjaju sliku svijeta na bolje koliko god je to u njihovoj moći, osvjetljavajući i razotkrivajući objektivnu sliku našeg društva, bez očekivanja bilo kakvih povlastica i promicanja na društvenoj ljestvici.

Oni sve to čine bez ikakve potpore medija i strukovnih udruga obojenih namještaljkama i raznim lobi – igricama. Osim rada i stvaralaštva, njih ne zanima ništa drugo, jer sve drugo oduzelo bi im toliko potrebnu energiju stvaranja. Njihova je udruga stvaralaštvo, a njihov je poziv – poziv za stol pun duhovnog, a ne materijalnog bogatstva.

Za razliku od njih, kreatori našega jednoumlja mnogo više razmišljaju o prljavim interesnim igricama lego kockicama. A, uklopiti se u te lego kockice, oni to dobro znaju, znači prihvatiti pravila iz Almanaha propisanog jednoumlja napisanog rukom umreženih promotora jednoumne istine koja to nije i jednoumnog zajedništva koje je sve samo ne ono za što se predstavlja.

Znajući to, teško je svjesno prikloniti i svoju glavu tim glavama s lažnim  aureolama neprikosnovenih uglednika i izbrisati sve one misli koje je u nama rodio naš zdravi razum potaknut vremenom i društvom u kojemu živimo. Morali bismo znati da nitko nema ekskluzivno pravo na prodaju upakiranog i jednoumnog duha nastalog u istoimenoj tvornici pod krinkom humanosti i socijalne osviještenosti. Jednoumlje i koristoljublje, doista, nemaju nikakve veze s pravom društvenom odgovornošću, s pravom humanošću i pravim stvaralaštvom i gotovo uvijek predstavljaju iskrivljeno ogledalo društva u kojem tako nakaradno i štetno djeluju.

Stoga, dragi prijatelji, nemojmo se dati zavarati i impresionirati od strane tih udruženih i umreženih „uglednika“ (čast iznimkama). Nemojmo zbog njih i njihovih rabota odustati od našeg stvaralaštva, od naše borbe za bolji i plemenitiji svijet čije bi jedino pravo ogledalo trebao biti naš rad, a ne članstvo u raznim udrugama i političkim strankama. Neke od tih udruga i stranaka samo su zamke kojima nas pripadnici novog jednoumlja žele obeshrabriti u našem stvaralaštvu i drukčijem promišljanju suvremene Hrvatske i svijeta. Budimo oprezni i ne dajmo se smesti.

Danas je biti nečovjekom najsigurnija karta za uspjeh u ovom predatorski nastrojenom svijetu čije je geslo – tko je jači, taj kvači. U tim mutnim vodama suvremenog društva, biti nečovjekom nije uopće teško, jer nečovječnost nudi brzi ovozemaljski uspjeh i slavu te brz dolazak do stola punog ovozemaljskih delicija. Dovoljno je znati biti izdajicom i bez imalo grizodušja postavljati zamke drugim ljudima, lagati i varati svoje ljude i svijet koji te okružuje s osmijehom na licu kao maskom dobročinitelja i zauvijek se odreći vlastite savjesti. Za razliku od danas toliko uspješne društvene kategorije nečovjeka koji gazi sve pred sobom na putu do prividnog i trenutačnog ovozemaljskog uspjeha, danas je biti čovjekom postalo najteže od svega, jer to u većini slučajeva znači lišiti se ovozemaljskog prava na život i rad te mirno oko sebe promatrati sveopći lopovluk, laž, licemjerje, izdaju i svakovrsno podmetanje kao jedini model uspješnosti.

No, uza sve to, biti čovjekom znači i uživati u spoznaji da si unatoč izloženosti prljavštini ipak uspio ostati neokaljan i čist te da si uspio sačuvati zdrav razum i svoje mišljenje. Svatko tko ne želi iz ovih ili onih „korisnih“ razloga postati članom tih kameleonskih udruga podobnih pojedinaca, svjesno se odriče prava na lažni elitizam, kao i svih mogućih pogodnosti u kojima uživaju svi oni koji su se već odavno oprostili od sebe i svoga mišljenja. U vremenu podobnih najveći je uspjeh ostati članom neovisnog humanog društva kojemu nikada nisu bili potrebni ni statuti, ni časni odbori, ni sumnjivi uvjeti i kriteriji za prijam u njegovo članstvo. Za to članstvo oduvijek je bilo dovoljno u sebi imati čovječnost i ljubav za sve ljude svijeta.

 

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp