Sjedim u kafiću, a pored mene dva srednjoškolca pričaju o ratu i nuklearnom oružju. Umjesto da ganjaju cure i uživaju u prvim ljubavima uz dnevnu dozu školske nervoze, oni pričaju o ratu..

Napušite mi se svi svjetski lideri, gomilo u velikoj većini slučajeva neostvarenih, bešćutnih, jadnih likova kojima ništa nije sveto, a najmanje dobrobit njihovih građana i ljudski životi.

Prije svega životi naše djece. Davno je u vama, a kroz vas i u velikoj većini nas umrla empatija za ljudsku patnju i bol.

Patnju djeteta koje gladuje u Africi i umire jer nema što jesti, preko djeteta koje plače jer mu otac odlazi u rat, do djeteta koje u jednom ukrajinskom skloništu kroz suze govori: “Znam, rat je. Vanja mi je rekao.”

Jedini Bog kojem se iskreno molite je novac, a kroz njega moć. Napušite mi se! Sve vas iskreno prezirem zbog Somalije, Iraka, Sirije, Jemena, Ukrajine… i svakog kutka ove planete u kojem ovog trenutka padaju bombe i uništavaju bilo kojem djetetu na svijetu svaku nadu u ljubav i sretnu budućnost.