Majka te rodi i onda te neka nepoznata osoba lijepo okupa, stavi u benkicu i preda toj majci koja te rodila. Umreš, i ponovno te neka nepoznata osoba odjene i preda te majci zemlji. Gol se rodiš i gol umireš. Ovo između se zove život.
Kroz život si obično zagrnut prije svega plaštem što te čini čovjekom. Odijelo ne čini čovjeka. Čovjeka čine njegova socijalna i emocionalna inteligencija, ljepota njegove duše, njegov otvoren um koji prihvaća raznolikosti i djela koja ostavlja iza sebe svakoga dana svog života. Neki što su danas obukli odijela nisu ljudi. Uzela ih je pohlepa pa bezočno kradu, otimaju, lažu i kunu se u poštenje, vjeru i naciju.
Oni ne vide lijep dan kao što je ovaj danas. Oni ne vide ništa do sebe i onoga što mogu staviti use, nase i podase, zaboravljajući pritom da je jedino što će na kraju života staviti use, nase i podase, kada ih nepoznata osoba okupa, odjene i spremi za sprovod, hladna zemlja. Ista ona koju je za života krao i otimao kao da pripada sam njemu i kao da sutra ne postoji.
Pohlepa, dragi moji, pohlepa je najveći ljudski grijeh zbog kojeg danas velika većina ljudi na svijetu pati, gladuje i samo pokušava preživjeti iz dana u dan. Nitko od nas ne može otkloniti smrt od sebe kada mu dođe vrijeme umrijeti, ali može učiniti da osim njega i netko drugi zahvaljujući njemu vidi lijep dan i proživi svoj život dostojan čovjeka koji se samo gol rađa i gol umire.
