Baš nekako povodom Dana žena u Knjižnici Vjekoslav Majer u Zagrebu, koja redovito održava izložbe u prozorima, otvorena je samostalna izložba izložba Korane Gjalski Filipović (Zagreb 1986.) „Trideset veselih ptica“.
Šarene ptičice, njih trideset, cvrkuću, svaka na svom dijalektu zvonke pjesmice koje se razliježu sa slika Korane Gjalski Filipović. Namnožile su se one i poslije 2016., kada su bile izložene u Knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu u Zagrebu, odakle su se, gotovo sve, radosno razletjele i posjedale u domove širom svijeta, mahom turistima, koji su tada još, Zagreb pretvarali u pravu Meku.
Lagane ruke, poput laganog perja ovih ptica, slika ih naša umjetnica u tušu a potom u mekom pastelu gotovo miluje, i eto ih opet oko nje, sva silina tih znatiželjnih, lepršavih, čupavih, debelih, vitkih, umišljenih i zamišljenih dragih stvorenja, koji svoj pandan mogu naći u karakterima bliskih nam prijatelja i znanaca (gle kako ih lako možemo uspoređivati!). Golub i vrabac, grlica, pupavica, lastavica, slavuj, šojka, crvendać, kukavica, kos itd., sve nas one gladaju svojim zainteresiranim očima i kao da su svjesne svoje neodoljive ljepote pa draže naša osjetila (poput kakvog cvijeća) do miline.
Za ove su se ptičice zainteresirali pojedinci, i hoće ih u svoje sobe, hoće se sa njima i portretirati kako bi ih trajno nadahnjivale optimizmom. Zanimljivo da ih je poželio, i stavio, u svoju monografiju i naš ugledni hrvatsko-kanadski dizajner Davor Grünwald, kako bi mu unijele veselje i žamor među industrijske prototipove, inovacije i ostvarenja. Tako su odletjele sve do Kanade. Ne, to nisu iste, sve se one razlikuju, premda su dakako istoga roda, stasa, boja i glasa.
Ostavimo za sada ovih trideset ptičica na prozorima knjižnice Vjekoslav Majer u Zagrebu, da cvrkuću dozivajući proljeće…
