Bill i Melinda Gates – filantropija ili puzajuća depopulacija?


Poznato je da Zaklada Billa i Melinde Gates radi s privatnim sektorom kako bi postojeće lijekove i cjepiva učinila dostupnima ljudima u siromašnim zemljama. Jedan dio javnosti izjasnit će se pohvalno o njihovu djelovanju, dok će ih drugi dio javnosti obasuti kritikama zbog njihove prikrivene želje za utjecajem na svjetsku populaciju. Podsjetimo, zemlje u razvoju optuživale su Zapad da provodi depopulaciju Afrike i Azije u svoju korist. Filantropi, donatorske agencije i zaklade kao što je Zaklada Billa i Melinde Gates optuženi su da tiho guraju program depopulacije kroz promicanje planiranja obitelji, sigurnog pobačaja i kontracepcije. Zaklada je također optužena za promicanje genetski modificiranih organizama (GMO) u Africi.

Poznato je kako svake godine Bill i Melinda Gates objavljuju službeno pismo o svom filantropskom radu, njihovim naučenim lekcijama, kao i o budućim prioritetima. Ovom prigodom želja nam je podsjetiti na jedan intervju s Melindom Gates i Billom Gatesom iz 2018. godine koji su dali za The Guardian, a vodio ga je Chukwuma Muanya.

Naime, godinu dana prije toga intervjua Bill i Melinda Gates nisu imali odgovor na pitanje oko zalaganja njihove Zaklade za planiranje obitelji, ali te je godine slavni par iskoristio svoje pismo Zaklade Gates kako bi odgovorio na “najteža” pitanja koja im se uporno postavljaju, od škakljivog pitanja oko toga vodi li spašavanje dječjih života do prenapučenosti, pa sve do toga zašto daju toliko svog bogatstva upravo u smjeru kontracepcije i planiranja obitelji. Sve u svemu, oni nalaze argumente za sve ono što čine. Koliko su ti argumenti na mjestu ili ne, to ne možemo znati.

Jedno od pitanja pomoćnog urednika je glasilo: Vodi li spašavanje dječjih života prenapučenosti?

Melinda: I mi sami isprva  smo si postavili isto pitanje. Kada više djece poživi iznad pete godine života i kada njihove majke mogu odlučiti hoće li i kada imati djecu, brojnost populacije se ne povećava, već pada. Roditelji imaju manje djece kada su uvjereni da će njihova djeca preživjeti i doživjeti odraslu dob. Velike obitelji su na neki način polica osiguranja protiv tragične vjerojatnosti gubitka sina ili kćeri.

Taj obrazac vidimo kroz povijest. U cijelom svijetu, kada stope smrtnosti među djecom opadaju, pada i natalitet. To se dogodilo u Francuskoj krajem 1700-ih. To se dogodilo u Njemačkoj kasnih 1800-ih, u Argentini 1910-ih, spomenimo još i Brazil 1960-ih i Bangladeš 1980-ih.

Bill: Postoji još jedna prednost obrasca kojega Melinda opisuje – prvo preživi više djece, a zatim obitelji odluče imati manje djece – a to može dovesti do naleta gospodarskog rasta kojega ekonomisti nazivaju “demografskom dividendom”. Evo kako to funkcionira.

Kada živi više djece, dobijete jednu generaciju koja je relativno velika. Zatim, kada obitelji odluče imati manje djece, sljedeća generacija je mnogo manja. Na kraju, zemlja završi s relativno više ljudi u radnoj snazi koja ekonomski proizvodi – i s relativno manjim brojem ovisnih (vrlo starih ili vrlo mladih ljudi). To je recept za brzi gospodarski razvoj, posebno ako ga zemlje iskoriste ulaganjem u zdravstvo i obrazovanje.

Na sreću, broj smrtnih slučajeva djece vjerojatno će se nastaviti smanjivati. Stopa inovacija u zdravlju djece je izvanredna, a svijet počinje napredovati na nekim od najtvrdokornijih izazova na tom području. Na primjer, sada znamo da je pothranjenost čimbenik koji doprinosi polovici svih smrtnih slučajeva djece, ali još uvijek postoji mnogo otvorenih pitanja o tome što uzrokuje pothranjenost i kako je spriječiti.

Jedno obećavajuće područje je proučavanje mikrobioma – svih bakterija u ljudskom crijevu – i uloge koju igra u sposobnosti djece da apsorbiraju hranjive tvari. Također radimo s partnerom na uređaju koji je debljine užeta koji može ići niz nos dojenčadi i snimiti mikroskopske slike crijeva od 360 stupnjeva. Uskoro ćemo moći vidjeti kako se dijete razvija, umjesto da nagađamo.

Melinda: Spašavanje života djece samo je opravdanje. Također ima potencijal poboljšati život svima. Ali ova se demografska tranzicija može dogoditi u razumnom vremenskom razdoblju samo ako sve žene imaju pristup kontraceptivima. Trenutno više od 200 milijuna žena nema pristup kontraceptivima. Zbog tih žena, njihove djece i njihovih zajednica, moramo zadovoljiti njihove potrebe – i to moramo učiniti sada. Ako im uskratimo pristup kontracepciji, osuđujemo ih na doživotno siromaštvo. Ali, ako ulažemo u osiguravanje njihova pristup kontracepciji, obitelji će to iskoristiti da se izvuku iz siromaštva i izgrade bolju budućnost za svoju djecu.

Zašto radite s korporacijama?

Melinda: Surađujemo s tvrtkama kao što su GSK i Johnson & Johnson jer one mogu raditi stvari koje nitko drugi ne može.

Uzmimo za primjer razvoj nove dijagnostike, novih lijekova i cjepiva za bolesti siromaštva. Osnovna znanost koja je temelj razvoja proizvoda događa se u istraživačkim centrima i sveučilištima. Ali kada je cilj izgraditi osnovnu znanost, prevesti je u proizvode koji spašavaju živote te proizvode testirati i odobriti, a zatim proizvoditi te proizvode, biotehnološke i farmaceutske tvrtke imaju veliku većinu potrebne stručnosti. Svaki partner s kojim radimo mora učiniti proizvode razvijene uz financiranje Zaklade dostupnima široj javnosti po pristupačnim cijenama.

U idealnom slučaju, željeli bismo da tvrtke traže više prilika za zadovoljenje potreba ljudi u zemljama u razvoju. Ako ih naša partnerstva potaknu da vide potencijal na novim tržištima, smatrali bismo to velikim uspjehom.

Bill: Mislimo da bi siromašni ljudi trebali imati jednake koristi od svih vrsta inovacija u zdravstvu i poljoprivredi koje su poboljšale živote ljudima u najbogatijim dijelovima svijeta. Velik dio tih inovacija dolazi iz privatnog sektora. No, tvrtke moraju ostvariti povrat svojih ulaganja, što znači da nemaju poticaja za rad na problemima koji uglavnom pogađaju najsiromašnije ljude na svijetu. Pokušavamo to promijeniti – potaknuti tvrtke da usredotoče dio svoje stručnosti na probleme siromašnih, a da ih ne tražimo da usput izgube novac.

Najbolji primjeri do sada su u globalnom zdravstvu. Neke bolesti siromašnih zahtijevaju nova cjepiva i lijekove, što je, kako kaže Melinda, područje u kojemu su biotehnološke tvrtke izvrsne. Tako, na primjer, financiramo dvije tvrtke u ranoj fazi koje rade na načinima korištenja glasničke RNA kako bi naučili vaše tijelo kako proizvoditi vlastita cjepiva. To bi moglo dovesti do pobjede nad HIV-om i malarijom, gripom, pa čak i rakom.

Također radimo s privatnim sektorom kako bismo postojeće lijekove i cjepiva učinili dostupnima ljudima u siromašnim zemljama. Postoji skupina od više od desetak groznih bolesti, poznatih pod zajedničkim nazivom ‘zanemarene tropske bolesti’, koje pogađaju više od 1,5 milijardi ljudi. Većina ovih bolesti može se liječiti, ali lijekovi su preskupi da bi ih najsiromašnije zemlje mogle kupiti i dostaviti svojim ljudima. Prije nekoliko godina saznali smo da nekoliko farmaceutskih tvrtki donira potrebne lijekove. Svidjela nam se ideja i pomogli smo okupiti veću grupu tvrtki da doniraju još više.

U 2016. godini pružili su liječenje za najmanje jednu od ovih bolesti za milijardu ljudi u 130 zemalja. Optimist sam i smatram da možemo eliminirati brojne zanemarene tropske bolesti u sljedećem desetljeću.

Ponekad koristimo složenije financijske poslove da privučemo privatni sektor. Na primjer, donatori mogu ukloniti dio rizika za tvrtke jamčeći im da će ili dobiti određenu cijenu za svoj proizvod ili prodati određenu količinu proizvoda. Jedan smo od nekoliko donatora koji su stvorili jamstvo cijene za povećanje isporuke cjepiva za pneumokoknu bolest, infekciju koja ubija gotovo pola milijuna djece svake godine. Siromašna djeca u 57 zemalja sada dobivaju ovo cjepivo, a ono bi moglo spasiti 1,5 milijuna života do 2020. godine.

Surađujemo i s privatnim sektorom u drugim područjima. Poljoprivredne tvrtke poput Monsanta proizvode sjeme koje bi moglo pomoći poljoprivrednicima u siromašnim zemljama da uzgajaju više hrane, zarade više novca i (kao što je Melinda ranije spomenula) prilagode se klimatskim promjenama. I radimo s proizvođačima mobilnih telefona kao što je Vodafone kako bi više siromašnih ljudi moglo uštedjeti novac, plaćati i posuđivati ​​novac putem svog telefona. Ovaj rad je u početku započeo u Keniji, a sada se širi na druge zemlje, uključujući Indiju.

Zašto ne dajete novac za borbu protiv klimatskih promjena?

Bill: Dajemo! Nešto dajemo kao Zaklada, a nešto putem naših osobnih ulaganja.  

Osobno ulažemo u inovacije koje će smanjiti emisiju stakleničkih plinova (ono što se zove ublažavanje klimatskih promjena). Svijetu su potrebni novi izvori pouzdane, pristupačne, čiste energije, ali je dramatično nedovoljno financirao istraživanja koja bi proizvela ova otkrića.

Ovaj nedostatak u financiranju razlikuje se od problema na kojima radimo u Zakladi. U filantropiji tražite probleme koje ne mogu riješiti tržište ili vlade. Problem čiste energije mogu riješiti oboje – sve dok vlade financiraju temeljna istraživanja i stvaraju poticaje za smanjenje emisija stakleničkih plinova i dok su investitori strpljivi i dok tvrtke to istraživanje pretvaraju u tržišne proizvode. Zato radim na tome osobno, a ne kroz našu Zakladu.

U protekle dvije godine došlo je do velikog napretka. Dvadeset i tri zemlje obvezale su se udvostručiti svoja ulaganja u istraživanje čiste energije do 2020. godine. Breakthrough Energy Ventures, privatni investicijski fond u koji sam uključen, sada ima više od milijardu dolara od raznih investitora i financirat će tvrtke u nekoliko područja (kao što su skladištenje u mreži i geotermalna energija) koje su zrele za inovacije. BEV će također surađivati s koalicijom drugih ulagača čiste energije kako bi ih povezao s vladama. Trenutno javna i privatna potrošnja na čistu energiju nisu koordinirana, što je jedan od razloga zašto neke obećavajuće tehnologije ne dospiju na tržište. Želimo premostiti taj jaz.

Melinda: Čak ni revolucionarna tehnologija ne može spriječiti promjenu vremena. Dakle, svijet se treba prilagoditi onome što se sada događa i onome što znamo da dolazi. Zato je rad naše Zaklade, posebno u globalnoj poljoprivredi, sve više usmjeren na klimatska pitanja.

Stotine milijuna ljudi u zemljama u razvoju ovise o poljoprivredi za život. Oni nisu imali gotovo nikakve veze s izazivanjem klimatskih promjena, ali će od toga najviše stradati. Kad im ekstremno vrijeme uništi žetvu, te godine neće imati hrane za jelo. Neće imati prihode za osnovne potrepštine poput zdravstvene zaštite i školarine. Za male poljoprivrednike klimatske promjene nisu samo zlokobni globalni trend. To je svakodnevna hitna situacija.

No, kao što inovacije mogu ograničiti klimatske promjene, također mogu pomoći ljudima da se s njima nose. Ulažemo kako bismo pomogli poljoprivrednicima da budu produktivniji, tako da će imati više zaštitnog sloja da izdrže teške godine kada dođu. Također ulažemo u klimatski pametne usjeve koji su manje osjetljivi na ekstremne vrućine i hladnoću, sušu i poplave te bolesti i štetnike. Na primjer, radimo s partnerima uključujući Kinesku akademiju poljoprivrednih znanosti na razvoju sorti riže koje toleriraju sušu i zahtijevaju manje gnojiva, herbicida i pesticida. Inovacije poput ove “zelene super riže” mogle bi biti ključne za borbu protiv siromaštva i prehranu svijeta u nadolazećim desetljećima.

Namećete li svoje vrijednosti drugim kulturama?

Bill: Na jednoj razini, mislim da je odgovor očito ne. Ideja da djeca ne bi trebala umirati od malarije ili biti pothranjena nije samo naša vrijednost. To je ljudska vrijednost. Roditelji u svakoj kulturi žele da njihova djeca prežive i napreduju.

Ponekad, međutim, osoba koja postavlja ovo pitanje postavlja dublje pitanje. Nije toliko pitanje što radimo, već kako to radimo. Razumijemo li doista potrebe ljudi? Radimo li s ljudima na terenu?

Melinda: Potpuno smo svjesni da su neke razvojne programe u prošlosti vodili ljudi koji su pretpostavljali da sve  znaju bolje od ljudi kojima su pokušavali pomoći. Tijekom godina naučili smo da je  slušanje i razumijevanje potreba ljudi iz njihove perspektive vrlo bitno i da to ne činimo samo iz poštovanja, već kako bismo bili što učinkovitiji.

To je naš temeljni princip. Kada kažemo kako “mi” radimo na određenom pitanju, ne mislimo da Bill ili ja ili zaposlenici naše Zaklade instaliramo kanalizacijske sustave u gradovima koji brzo rastu, ili da mi obučavamo poljoprivrednike da rotiraju svoje usjeve. Ono što mi činimo jest da financiramo organizacije s godinama, a ponekad i desetljećima lokalnog iskustva koje rade sve te stvari. Ove organizacije, tisuće naših partnera, održavaju nas povezanima s ljudima kojima pokušavamo pomoći.

Imamo oko 1500 zaposlenika u uredima na četiri kontinenta koji stalno istražuju podatke, traže najbolja moguća rješenja, analiziraju što je uspjelo, a što ne, te razvijaju strategije za koje vjerujemo da će povećati naš utjecaj. No, jedan od najvažnijih dijelova njihova posla je slušati partnere, prilagoditi strategije onome što čuju na terenu i dati implementatorima na raspologanje svoju stručnost i lokalno znanje. To ne znači da to uvijek bude kako treba, ali nastojimo svom poslu pristupiti s poniznošću o onome što ne znamo i odlučnošću da učimo iz svojih pogrešaka.

Osim oslanjanja na lokalne partnere, također imamo snažno uvjerenje o važnosti našeg stalnog osnaživanja. Nismo zainteresirani za bilo kakva ulaganja. Ulažemo u ono u što vjerujemo. Ulažemo u planiranje obitelji, na primjer, ne zato što imamo viziju o tome kako bi obitelji drugih ljudi trebale izgledati, već zato što su nam roditelji diljem svijeta rekli da žele alate za ostvarenje njihove vizije vlastite obitelji. U cijelom našem radu želimo osigurati ljudima da imaju potrebno znanje i moć kako bi oni sami mogli napraviti najbolji izbor.

Izvor: The Guardian

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp