Zadnja dva su stvarno bili ključni tjedni. Najsmrtonosniji virus u povijesti i najvažnija vijest prethodnih 23 mjeseca na dnevnoj bazi, nestao je iz medija naglije nego ja kada se Severina pojavi negdje u badiću.
Potpuna nezainteresiranost dežurnih dojučerašnjih novinarskih korona-fašista je možda najbolji dokaz koliko su (partijska) struka, dežurni baukači s ljevice pa čak i liječnici koji bi trebali biti dio akademske zajednice duboko ideološki zatucani i moralno kompromitirani.
No to je danas najmanji problem.
Osobno su me njihove igre i igrice koštale tri plaće, dva sudska spora, egzistencijalne neizvjesnosti i teškog stresa koji je rezultirao cijelim nizom relativno blagih zdravstvenih problema. I na kraju sam iz svega izašao kao endemski primjerak javnog službenika koji je prošao cijeli cirkus bez da je ijednom pokleknuo.
A sve moje nabrojane posljedice su – ništa. Što je sa svim onim ljudima koji su zbog politikantsko-novinarskih igrokaza izgubili poslove? Prijateljstva? Brakove?
Priliku da budu uz svoju djecu u bolnicama ili umiruće roditelje u domovima?
Što je sa svim onima koji su zbog nerada u državnim sustavima izgubili živote??
Tko će odgovarati za sudbine medicinskih sestara i tehničara, nastavnika, rehabilitatora koji su bačeni na ulicu jer nisu prije mjesec ili dva išli niz dlaku nečemu što je danas gotovo nebitno?
Tko će odgovarati za živote Josipa Rožića i Ivice Žoleka, koji su umrli jer im je liječenje bilo uvjetovano cijepljenjem? Nažalost, ispast će da sam opet u pravu i da odgovarati neće nitko.
Ni Božinović, čiji potpis stoji na dnu svih odluka koje su do toga dovele.
Ni ostatak partijskog stožera, koji je u tome izravno sudjelovao. Ni ravnatelji javnih institucija koji su to provodili. Ni urednici, ni novinari, ni sriće, ni cece, ni ivići, ni kolarići, ni zamjenice…
„Izija vuk magare“. Oštrigali ovce. Dali majmunima bananu. Više sreće drugi put.
Naravno da nas rade budalama kad im to uredno i bez iznimke dopuštamo.
Pitanje je: koliko minuta šutnje možete izdržati prije minute ljutnje?
