Možda bi trebalo uvijek neumorno tražiti neku svoju dimenziju i prihvatiti da će se ona kroz vrijeme opet i opet promijeniti, kao što se i vremena mijenjaju. Prošla su ona stara, netko kaže dobra vremena, kada je željeni posao bio tamo gdje se ništa ili malo radilo i gdje se neometano sjedilo cijeli radni vijek u iščekivanju mirovine.

Vremena u kojima su odmori bili obvezni, u kojima se prekovremeno plaćalo, privatne stvari završavale za vreme radnog vremena i gdje se zaposlenima obraćalo u svakom slučaju sa “Vi”. Neki nisu imali tu “sreću” ni tada, a neki su imali možda i više od toga.

Došla su onda neka nova vremena gdje je bitno naći posao jer ga je sve manje, gdje je međusobno poštovanje utopija, gdje se prihvaća često svaka nekorektnost poslodavca, jer poslodavac prihvaća svaku nekorektnost države i tako u krug do mirovine s kojom je teško doći do kraja meseca jer fakat nije dovoljna za normalan život.

Ni nekad nije bilo, kao što nije ni sada onako kako bi trebalo biti – sve pošteno. Uvijek je netko trpio, uvijek je netko na nekome zarađivao, uvijek se netko savijao. U cijelom svijetu postoji osjećaj beznađa, bezizlaznosti, apatije i nešto što nalikuje na pomirenost sa sudbinom.

Mnogi ljudi, suočeni sa svim tim, pak, idu pravcem loše logike. “Oni kradu od mene, ja ću od nekog drugog, bitno da je meni dobro, da ja isplivam.” Mnogi idu naprijed s vjerom da postoji bolje, posrnu, pa se uzdignu i ne mijenjaju svoja zdrava načela na uštrb drugih ljudi. Mnogi nalaze neke svoje male satisfakcije, povlače se i prave svoj obruč koji ispunjavaju kako znaju i umiju, pozitivnošću i malim brojem ljudi koji su toga vrijedni. Samo što gladan stomak kad tad poludi…

A ima toliko prostora za sve nas. Ima toliko blagodati koje nam ovaj planet pruža. Pod ovim nebom ima mjesta za svakog od nas, samo što je u nekim ljudima izgleda uvijek bila i ostala ta jaka želja da se guraju preko drugih, dok se neki po navici izmiču i daju svoje mjesto drugima radi mira, neki se bore, neki postaju loši ili još gori od toga, netko nikad ne shvati da je izabrao pogrešno mjesto, netko to shvati i krene u potragu za drugim, netko se prepusti stihiji, a nekim ljudima polazi za rukom, da bez obzira na sve ipak ostanu LJUDI…