Boris Ljubičić – Dizajn je moj život

Boris Ljubičić – Dizajn je moj život

Boris Ljubičić dizajner je vizualnih komunikacija i grafički dizajner. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. Od kraja 60-ih do danas realizirao je radove u gotovo svim područjima dizajna vizualnih komunikacija, od vizualnih identiteta i logotipa, preko plakata, knjiga, omotnica nosača zvuka, ambalaže, ekonomske propagande, televizijskog dizajna, tipografije, signalistike i prostornih intervencija, pa do osobnih samoiniciranih projekata. Između 1976. i 1979. godine za potrebe dizajna VIII. Mediteranskih igara u Splitu okuplja pod svojim vodstvom tim dizajnera, fotografa i drugih suradnika koji će narednih godina djelovati pod nazivom Tim vizualne komunikacije CIO. Među najvažnijim projektima su mu logotipi i vizualni identiteti VIII Mediteranskih igara u Splitu 1979. (1976.), brenda YASSA (1974. / 1984.), tvornice Labud (1980.), HINA-e (1990.), Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (LZ 1992.), Zagrebačkog velesajma (1993.), Hrvatske radiotelevizije (1993. – 1999.), tvrtke SMS (1993. – 2002.), Muzeja za umjetnost i obrt (1995.), Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti (1998.), Muzejskog dokumentacijskog centra (1988.; 2006.), Ministarstva kulture RH (2005.), Ministarstva vanjskih i europskih poslova (1998.), Matice Hrvatske (2007.), Instituta Ruđer Bošković (irb 2009.), CROSKI (2003.), Hrvatskog autokluba (1995. – 1998.) i niza drugih.

 

Uvodna riječ; Alain Le Quernec Graphic Designer, ALQ:

“Prečesto rad grafičkog dizajnera povezujemo s određenim amblematskim djelom. Ovaj reduktivni način je i ponekad loša navika jer zaklanja interes i raznolikost za drugi rad dizajnera. Ime Borisa Ljubičića priziva sjećanja na snažan osjećaj koji sam dobio kada sam prvi put otkrio plakat za Mediteranske igre. Sjećam se koliko sam bio zadivljen njegovom snagom, njegovom jednostavnošću i njegovom očitošću. Rijetki su slučajevi slike koja vas natjera na razmišljanje: Kako je to moguće da to nitko prije nije učinio?  Čini se da svaki pokušaj da ga se imitira izgleda kao plagijat. Boris Ljubičić je vječno inspiriran za nova djela i nadasve originalan. Upravo iz tog razloga ime Borisa Ljubičića za mene je definitivno povezano upravo s ovom gore spomenutom slikom. To je čisto sentimentalno.”

Osvrti kolega dizajnera na rad Borisa Ljubičića

Uwe Loesch, Graphic Designer, Studio Uwe Loesch, AGI Member & Graphis Master

“Grafički radovi Borisa Ljubičića u estetskom smislu oduševljavaju – on stvara najljepše tipografske zabilješke na marginama, vjeran minimalizmu, (do)slovno fragmente postavlja u razigranoj nepotpunosti. Među dizajnerima, on je kreativni uništavatelj!”

 John Maeda, SVP Chief Customer Experience Officer, Everbridge

“Uspijeva na najbolji način iskoristiti tipografiju, objekte i prostor kako bi došao do neočekivanih situacija. U njegovom prostoru promatrač mora zastati da bi razumio zagonetku (ili slagalicu) i u tom trenutku se oni povezuju s pravim smislom.”

Jianping He, Graphic Designer, Hesign, Berlin

“Izražava jednistvene ideje o pitanjima koja dizajneri obično ne bi trebali brinuti, od ljudskih prava do rata. Zahvaljujući njemu, imamo prigodu vidjeti vrijednost grafičkog dizajna u različitim područjima društva.”

Fons Hickmann, Graphic Designer, Fons Hickmann M23 GmbH, Graphis Master

“Dizajnirao je jedan od najjasnijih logotipa za koje znam. Njegova točka, zarez za Ministarstvo kulture je legendarno i multifunkcionalno rješenje. Može se slobodno ispuniti bojom, slikama ili tekstom i na taj način postaje živi logo.”

 

  • Što vas je nadahnulo ili motiviralo u karijeri?

Veliki projekti vizualnog identiteta kao što su Mediteranske igre (Split 1979) Zimske olimpijske igre ( Sarajevo 1984), Univerzijada (Zagreb 1987), EUROPE 2020, New Look Croatia te gradovi Dubrovnik, Split, Zagreb, Kutina, Vukovar su bili moji prioriteti.

Neki od njih su realizirani dok su drugi zbog radikalnih novih ideja ili koncepata ostali kao nerealizirani dio autorskog opusa. Ali, ostale su spoznaje o tim radovima u krugu profesije i nešto šire od toga. Zapravo ja ne radim za klijenta, već je to rad za korisnika koji je u projekt uključen. Zato svoje projekte testiram s običnom publikom, slučajnim odabirom.

Rezultat testa ne primjenjujem u potpunosti, jer je neki puta negativan test bolji od pozitivnog, poput testa na Covid 19.

  • Koja je vaša filozofija rada?

Služim se motom: odgovornost za prostor i vrijeme. To znači unaprijediti ili redizajnirati što više toga i kada ti projekti nisu tako postavljeni, naručeni, sam ih iniciram. Filozofija je  nepravilna matematička formula 1+1=1, ili  greška, a greške mogu biti kreativne. Sintezom dva ili više suprotstavljenih elemenata u novu cjelovitu sliku ali tako da se sljube u novi projekt i da se ne vide tragovi ranijeg procesa je pravo kreativno umijeće. Dizajn je spoj nespojivog. Knjiga Goroslava Kellera kojoj sam dao i naslov: „Dizajn/design“ je jedna od prvih s dizajn naslovom. Dizajn kao imenica i njegova praksa u socijalističkoj državi Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj i nije postojao u punom smislu te riječi, i najširi slojevi društva ju nisu razumjeli, prihvaćali i cijenili. Naslovnica je edukacijski koncept pristupa dizajnu u kojem se ispod jedne riječi otkriva druga kao hrvatski i globalni (engleski) pojam. Mislim da sam tu sintezu postigao više puta u svojim radovima.

  • Tko je ili je bio vaš najveći mentor?

Nisam ih imao u neposrednom kontaktu. Na Likovnoj akademiji nije ni postojao predmet dizajn s kojim bi se upoznao. Relativno kasno upoznao sam radove  Wim Crouwel /Total design/ Alan Flatcher /Pentagram, London/ i Shigeo Fukuda /Japan/ preko časopisa o dizajnu. Privukao me njihov različiti pristup koji se u mojim radovima indirektno vidi. Wim Crouwel je discipliniran i svojim dizajnom ide do kraja mogućeg. Alan Flatcher je šarmantni ilustrator koji vas zavodi svojom neposrednošću u obradi teme. Shigeo Fukuda nadrealist u dizajnu i sasvim originalan u japanskom dizajnu. Utjecali su na mene iako su oni sasvim različiti. I moji radovi imaju međusobne razlike.

  • Koji je najteži izazov koji ste morali prevladati?

Tipografija kao zaseban dio projekata koje određuje tekstualni dio dizajna.

Tipografija se suprotstavlja slici. Tipografski jezik je manje vizualan, ja sam po obrazovanju i talentu slikar. Gutenberg je zatvorio svoj krug čak mu i ime počinje i završava istim slovom (G). Danas nastaju nove tipografije svakodnevno i teže se čitaju jer su postale slikovne.

U povodu 50 godina Helvetice samoinicijativno sam dizajnirao i otisnuo dva A0 plakata. Moto mi je bio švicarski nož kojeg kao i Helveticu poznaje cijeli svijet. Na otvorenom nožu alati su slova kao slogan „helvetica now“ ali ni jedno od njih nije u tipografiji Helvetica. Na mjestu oznake noža je umjesto švicarskog križa slovo „H“ u tipografiji Helvetica. Poruka: kad imate švicarski nož na njemu su svi alati koje trebate…Kad imate Helvetica-u s njom možete dizajnirati što god želite!  Helvetice  je vjerojatno najkorištenije tipografija u povijesti. Moto na plakatu govori sve: Helvetica nije samo tipografija, to je pismo! što znači da je Helvetica sebe prerasla i postala daleko više od same tipografije, kao što je i švicarski nož. Kao i švicarski nož  Helvetica može sve! Izuzetnu ilustraciju je u 3D max-u izradio moj sin dizajner i suradnik Igor Ljubičić. Svidjela mi se i tipografija FUTURA zbog geometrijske jednostavnosti. Samoinicirani autorski plakat s brojem 2001 suprotstavlja Times i Futuru formirajući naočale kao pogled u 21 stoljeće.

  • Tko je na vas najviše utjecao u prošlosti?

Leonardo Da Vinci i nije zapravo umjetnik, on je dizajner u najširem pojmu te riječi.

Njegovi radovi su bezvremenski. Perfect Design Principles je u svim njegovim djelima. Posebice me fascinirala definicija odnosa kvadrata i kruga sa ucrtanim proporcijama ljudskog tijela! Moj 3D plakat za Međunarodni dan Muzeja 2000. godine „Volim kvadrat i krug“ je odavanje počasti velikom geniju. Problem je bio kako pomiriti dva geometrijski suprotstavljena lika: kvadrat i krug u samo jednoj boji.

Plakat je vizualna metafizika jer ga treba fizički obići, da bi imao punu percepciju.

Plakat u podkontekstu ima pomirenje između suprotstavljenih geometrijskih likova, pa se može tumačiti kao „mir“. Piet Mondrian je svojim geometrijskim slikam u osnovnim bojama, uvijek na bijeloj podlozi također dizajner, jer se potpuno izdvaja iz slikarskog procesa i stvaralaštva. Moja novogodišnja čestitka sa slovom „A“ iz 1992. godine za Savez arhitekata Hrvatske je također pohvala njegovom radu. I samoinicirani projekt EU zastave ima za osnovu njegov stil i način vizualnog promišljanja u bojama koje EU koristi.

  • Kome se od svojih suvremenika danas najviše divite?

Veliki je broj izuzetnih dizajnera, izdvojit ću neke: Jianping He, Jonathan Barnbrook, Stefan Sagmeister, John Maeda, Hans Hickmann, Alaine Quernec, Uve Loesch, Neville Brody, Reza Abedini. To su sve međunarodni majstori i ne treba ih posebno opisivati. Međutim, više sam sklon nekom radu, a ne samom autoru jer svi radovi nisu dobri. Ono što mi je zanimljivo to su stilska određenja kojih ja nemam, pa se dogodi da znaju za moj rad, ali ne i za autora što držim posebnim ili objektivnijim kriterijem. Moj plakat „razbijeni vrč“ rađen prema narodnoj poslovici: vrč ide na vodu dok se ne razbije je posvećen razbijanju Berlinskog zida 1989. godine. Njegova fotografska slika ne otkriva stil autora. Slično je i s tipografsko-slikovnim vizualnim imenom lijepog i povijesnog grada Dubrovnika.

  • Koji bi bio vaš zadatak iz snova?

Iz snova…svi nerealizirani radovi su ostali kao san. Među njima su oni najbolji. U povodu 900 godina Grada Zagreba dizajnirao sam 3D objekt u formi Barcode. Osamnaest stupova visine 16 metara, koji su u presjeku izdužena elipsa različitom rotacijom u podlozi oblikuju barcode skulpturu koja pregledom laserskog čitača prikazuje ime grada: ZAGREB. Grad Zagreb nema povijesnu definiciju korijena svoga imena, koje je prvi puna napisano u Felicijanovoj ispravi iz 1194. godine.

Ovaj 3D objekt obilježio bi Zagreb poput Eiffelovog tornja u Parizu koji je ugrađen u logo Pariza umjesto slova „A“. Zamisao da ovaj 3D objekt bude novi logo grada, da se tako obilježavaju pješački prelazi u formi takozvane zebre. Službena zastava grada, suveniri i sve što predstavlja total design grada, koji bi bio jedinstveni primjer u svijetu.   

  • Tko je bio neki od vaših omiljenih ljudi ili klijenata s kojima ste surađivali?

Slovenskog dizajnera Oskara Kogoja sam angažirao za dizajn 3D maskote Mediteranskim igara „Morska medvjedica“ koju je izuzetno dobro kiparski oblikovao u kamenu, drvu i plexi staklu. S hrvatskim fotografom koji je međunarodno poznat radio sam više knjiga i plakata za promidžbu hrvatskog turizma. Knjiga kojoj sam dao naslov Boje Hrvatske ima neobičan koncept prikazivanja cijele Hrvatske, ali tako da su prekrasne fotografije posložene po bojama: crvena, sivo-bijela, plava, zelena, smeđa, žuta, zlatna i šarena (višebojna). Tako je nastala jedinstvena knjiga kao vodič po bojama, za razliku od  standardnog  grupiranja kao  gradovi, kulturni objekti, krajolici, ljudi i slično.

Ovim konceptom se objedinjuju slike svojom bojom i čine slikoviti dizajn kao cjelinu. Linija od 24 turistička plakata u 3D izvedbi je proslavila Hrvatsku kao  turističku destinaciju. Dvije slike koje se prepliću tako da iz jedne pozicije vidite jednu, a iz druge pozicije drugu sliku. Slike su sadržajno povezane i čine poseban doživljaj poput animacije kad se krećete ispred njih. Koncept: turist je šetač koji obilazi neki sadržaj, lokaciju, muzej…tako simuliramo njegovo kretanje, znatiželju dizajnom neočekivanog plakata.

  • Koje su najvažnije osobine kod klijenta koje su Vam potrebne da uspješno obavite posao?

Klijent mora biti spreman na iznenađenje ili originalnost koju nije očekivao. Obično klijentima ne dozvoljavam da se odmah izjasne, dajem im duže vrijeme za odluku, jer novi projekt trebaju tek doživjeti a potom i prihvatiti. No, nije uvijek tako, klijenti znaju odbiti takav rad. Nikada ne prakticiram doradu…radije radim novi projekt kad za to postoje argumenti. I to je vrlo rijetko. U zadnje vrijeme svoje nove projekte testiram na FaceBook-u na kojem imam 5000 prijatelja raznih profesija i veliki broj pregleda.

  • Recite nam nešto o svom studiju, Studio International. Kako je nastao i kako se razvio u studio kakav je sada?

Moja supruga Rajna i ja smo diplomirali slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Ubrzo smo shvatili da slikarstvo više nije utjecajan medij i da je po mom mišljenju zadnju sliku naslikao Kazimir Maljevič: „Crni kvadrat na bijelom polju“. Posvetili smo se grafičkom dizajnu i vizualnim komunikacijama kao free lanseri. Prvom nagradom za simbol VIII. Mediteranskih sportskih igara Split 1979 trebalo je realizirati veliki projekt. Osnovao sam i vodio tim od 11 kolega i suradnika pod nazivom Tim vizualne komunikacije.

STUDIO INTERNATIONAL je osnovan je 1986. godine u sasvim novom sastavu od samo 4 suradnika uglavnom za izvedbu projekata koji su se nizali u velikom broju. Posebice je to bilo nakon 1990.godine kad Hrvatska izlazi iz sastava Jugoslavije i kada je tek trebao novi dizajn mnogih sadržaja.  Danas STUDIO INTERNATIONAL uz računalnu tehnologiju i nove komunikacijske medije ima samo 3 člana. Iako sam sve projekte dizajnirao i vodio (Tim i Studio) nisam u naziv stavljao svoje ime, čak ne ni neku složenu riječ već samo uopćene pojmove Tim vizualne komunikacije i STUDIO INTERNATIONAL da bih predstavljao dizajn kao posao koji radim. Moj sin Igor sada vodi STUDIO a ja sam art direktor.

  • Radite s vizualnim identitetom, tipografijom, panoima, knjigama, TV-om i web dizajnom. S kojim vam je najdraže raditi i zašto?

Vizualni identitet je najcjelovitiji projekt u vizualnim komunikacijama. Njegov osnovni element kao simbol, znak ili logo u svojoj jednostavnosti mora imati gotovo sve što predstavlja, a to je jako teško postići. Nazvao sam ga „Jednina množine“ jer se o njegov osnovni element logo javlja nebrojeno puta, bez kontrole i znanja autora. K tomu nije nikada u aplikacijama potpisan imenom dizajnera, ali komunicira izravno i bez bilo kakvog pojašnjenja. To je godinama moj najdraži projekt. U knjizi „Logo protiv kaosa“ ima ih 246, neki su samo prikazani, a 20 njih je izdvojeno i opisano od koncepta do realizacije. Knjigu je izdalo Hrvatsko dizajnersko društvo, a potpisuje ju kustos Galerije istog društva vrlo uspješni dizajn kritičar Marko Golub. Naravno, radim i ostale navedene vrste dizajna. Izdvajaju se plakati koji imaju formu slikarstva u svom dizajnu. Tv dizajn volim jer dopire do velikog broja gledatelja i tako širi prostor dizajna za koji se zalažem. Držim da svaki dizajn mora biti vidljiv kao projekt iznad svog sadržaja ili funkcije koju ima. Tek tada je to dobar dizajn.

  • Vi ste iz Hrvatske. Za naše čitatelje koji nisu upoznati s hrvatskim vizualnim identitetom, po čemu se ističu i kako ga gradite u svijetu?

Hrvatska ima dugu i skrivenu povijest unutar većih saveza i država u kojima je bila do 1990. godine. Hrvatska država je postojala od 7. do 12. stoljeća kao zasebna i samostalna, nakon čega ulazi u više saveza. To je i razlog zašto njen povijesni grb nema u svom dizajnu motive poput orla, lava, cvijeća ili samo križa jer su grbovi povijesnih država nastali u 13 stoljeću i kasnije kao simboli odbrane Svete zemlje, ali i drugi razlozi. Izmjenični kvadrati poput šahovskih polja su apstraktni i zato sasvim suvremeni i upotrebljivi u dizajnu 21. stoljeća. Broj kvadrata na hrvatskom povijesnom grbu u crvenoj i bijeloj boji je 25. U mom konceptu to su samo dva kvadrata kojima se prezentira povijesni grafizam hrvatskog grba. Međutim, jedan (gornji) kvadrat je crvene, a donji plave boje, jer su to boje hrvatske zastave. Zastave povijesnih hrvatskih susjeda; Austrije, Mađarske i Italije u svojim zastavama nemaju plavu boju. Plava boja predstavlja Jadransko more koje većim dijelom pripada Hrvatskoj.

Posebnost hrvatskog dijela Jadrana je više od 1.000 otoka koje susjedna Italija nema. Dva kvadrata predstavljaju vizualni kod hrvatskog vizualnog identiteta. Više od 50 novih logoa u hrvatskoj ima za osnovicu ovaj dizajn koncept. Posebno sam nastojao da to budu ključni sadržaji kao što su Hrvatska turistička zajednica (globalno prisutna), Hrvatska radiotelevizija (HRT) najprisutniji medij u Hrvatskoj, sportski savezi  (skijanje, tenis), promet (HAK-Hrvatski auto klub), Kultura (Ministarstvo kulture i Leksikografski zavod), politika (Ministarstvo vanjskih poslova).

Zaseban projekt je Tipografija CROATICA izvedena iz Tipografije Helvetica. Osnovni i najvažniji je nerealizirani projekt zastave koji čeka svoje vrijeme. Kvadrati su raspoređeni po cijeloj površini, a njihov početak je kao na povijesnoj i službenoj zastavi: crveno, bilo plavo. Kvadrati su ritmiziran u tri reda te slijede trobojne zastave (poput Nizozemske) s malom originalnom nepravilnosti. To je samoinicirani projekt iz lipnja 1990 godine što je 4 mjeseca prije usvajanja službene hrvatske zastave. Mnogi vide problem u činjenici da taj ili sličan dizajn nema nijedna država svijeta. Ipak, vrijeme radi za ovaj projekt koji objedinjuje sve druge projekte koji su realizirani. Možda to bude uskoro Pomorska zastava Hrvatske nakon proglašenja hrvatske granice na moru u suglasju s Italijom koja je to prihvatila.

  • Inicirali ste ideju za stvaranje vizualnog identiteta za Europu pod nazivom Europa 2020. Koja je priča iza ove ideje?

Europa je zaseban kontinent u kulturnom i civilizacijskom smislu. Zanimljivo je da svi kontinenti za prvo slovo svog imena imaju A /Azija, Afrika, Australija, Amerika/ dok se Europa pod slovom E. Na europskom seminaru Tipografija u Europi, za svoj naslov izabrao sam „Slovo E“. Položivši ga na gotovo sve države ovog kontinenta u dizajnu svake od njih utvrdio sam kulturološke i dizajnerske razlike. Tada sam donio odluku da Europa treba svoj jedinstveni vizualni identitet. Moj poziv kolegama dizajnerima 2002. godine za projekt EUROPE 2020 je imao naslov:

Zašto? Na drugom natječaju je naslov bio Today for Tomorrow. Dobili smo 246 plakata B1 iz dva natječaja (2002 i 2005)koji su oformljeni kao izložba putovali Europskim gradovima metropolama od Athene do Bruxelesa. Izložbe su otvarali premijeri, ministri i drugi politički službenici. Naravno i ja sam sudjelovao kao inicijator i organizator, ali izvan konkurencije za nagrade kojima smo motivirali dizajnere da sudjeluju. Međunarodni žiri je nagradio najbolje, a bilo je tu sjajnih riješenja. Mojih 12 plakata obrađuju teme identiteta, kulture, prometa i civilizacije. Sam naziv EUROPA 2020 je ciljao na postavku Europe u budućnosti. Kad je ta 2020 godina došla, organizirali smo zadnji natječaj, koji je bio znatno skromniji i izložba usred pandemije nije održana. Međutim postoji otisnuta knjiga i studija cijelog projekta koju sam uspio realizirati na engleskom jeziku. Naravno, ništa se u Europi nije promijenilo. Moje mišljenje je da dizajn uvijek djeluje iz drugog plana.

  • Koje je vaše najveće profesionalno postignuće?

Nisam određen po tom pitanju, pa zato prihvaćam mišljenje drugih. Velika izložba  u Muzeju tiska i vizualnih komunikacija  (Musée de l’imprimerie et de la communication graphique, Lyon, Francuska) pod naslovom „Pažnja-Logo!“ s pozicije povijesti tiskarstva i grafičke umjetnosti (imaju rijetka izdanja poput Gutenbergove Biblije) i posebnosti ovog iznimnog projekta. Istaknuta je uz autorsku kreativnost i tehnološku inovativost – izrada distorziranih krugova izrađena je pomoću ploča valovitog stakla, motivi športa na igrama prikazani na plakatima – kadrirana u gro planu i izrađena u grafičkom rasteru – asocira na TV sliku…

Inovativnost se ogleda i u korištenju tipografije  – Helvetice koja je do tada bila slabo u uporabi u ex-Jugoslaviji.  Novi logo  temeljio se je na logo-u Olimpijskih igara iz 1924. godine, realiziranom kao simbol mira nakon Prvog Svjetskog Rata po zamisli Pierrea de Coubertina, osnivača ovih modernih igara. Njegovih pet krugova predstavlja pet kontinenata, dok novi logo Mediteranskih igara ima tri kruga jer on uključuje tri kontinenta Mediterana – Europu, Aziju i Afriku. Težnja uzdizanja Mediteranskih igara na nivo olimpijskih u vizualnom smislu simbolički je postignuto preko novog loga s tri kruga. Posebnost novog loga je što su olimpijski krugovi – prstenovi – distorzirani u donjem dijelu pa ostavljaju dojam kao da su uronjeni u vodu. Kako je pozadina plave boje kao i plavetnilo mediteranskoga mora, tako se ono upravo i iščitava. Autentičnost ova tri distorzirana kruga prepoznatljiv su i dovoljno snažan vizualni znak te su i danas u upotrebi kao simboli Mediteranskih igara.

Cijeli projekt svojim opsegom premašuje programe Olimpijskih igara jer je samo sportski dio imao 25 sportova  a Olimpijske igre 21. Naravno, važnija je usporedba u veličini i cjelovitosti dizajna koja, danas sa 40 godina odmaka mogu ocijeniti kao boljim od onih najboljih za Olimpijske igre (Mexico 1968., Munchen 1972., Montreal 1976) s kojima se projekt uspoređuje. Cijeli projekt je izvodio tim od 11 članova pod nazivom “Tim vizualne komunikacije”. 

  • Što vam u radu najveće pričinja najveće zadovoljstvo?

Ideja koja me iznenadi i koju nisam predviđao… Narodna poslovica:”Vrč ide na vodu dok se ne razbije”, zapravo govori o velikom incidentu, u kojem vrč gubi svoju prvotnu funkciju…

Svijet sastavljen od niza krhotina razbijenog vrča koji izvrsno oslikava političku situaciju s kraja 1980-ih i početka 1990-ih godina, posebice u zemljama južne i istočne Europe ili zemalja Istočnog bloka. Taj motiv predočen na plakatu uz Međunarodni dan muzeja 1991. godine osobito je ilustrativan za Hrvatsku. Tada je njome harao rat odnoseći mnoge živote, sustavno uništavajući baštinu i zatirući povijest.

Zanimljivo je da je plakat bio odbijen na nekim izložbama jer ga je komisija tretirala kao fotografiju koja nema posebno vidljivih elemenata grafičkog dizajna. Puno godina kasnije uvršten je u mnoge recentne knjige i preglede dizajna u svijetu.

  • Koji dio svog rada smatrate najzahtjevnijim?

Idejni koncept jer na njemu sve gradim. Najbolji primjer je vizualni identitet HRT. Medij televizije je populistički i dizajner se tome mora prilagoditi. Međutim tv medij omogućuje i posebno uvođenje vidljivog dizajna u javni prostor. Dizajnom loga HRT-a s dva kvadrata na slovu „T“ je definiranje vizualnog identiteta cijelog prostora Hrvatske kao države i šire od toga. Logo se na ekranu u obliku smišljenih animacija vrtio doslovno 24 sata i to na 3 zasebna kanala. Izrađen je veliki i sveobuhvatni priručnik grafičkih standarda (Manual) prema kojem se projekt implementirao na sve sadržaje.

  • Koje profesionalne ciljeve još želite ostvariti?

Uraditi nekoliko dizajn knjiga u kojima definiram svoj pristup dizajnu.

  • Koji biste savjet dali studentima koji počinju danas?

Najbolja definicija dizajna glasi: Dizajn je način mišljenja. Ne opterećujte se suvišnim informacijama o projektu koji vam je zadan. Izdvojite osnovne informacije da bi došli do koncepta, koji je najvažniji dio cijelog procesa. Ne vjerujte u ono što radite, tako se najlakše unapređuje projekt do savršenstva. Ne očekujte dobra rješenja od kompjutora, prvo sjednite i dobro promislite.

  • Koje interese imate izvan svog posla?

Gotovo da ih i nemam…dizajn je moj život.

  • Što najviše cijenite?

Originalnost ideje u bilo kojem području ljudske djelatnosti, čak i kad je pogreška, jer otvara novi pogled i pristup. Protivnik sam konzervativizma i ponavljanja. Svaki svoj projekt radim suprotno iskustvu…kao da ranije vrijeme ne postoji. Plakat za 200 godina Chopin-a je tako dizajniran. Chopin 200 ili kako svirati Chopina, poster je za 200. obljetnicu tog velikog virtuoza na pijanu. Poster je napravljen za Clavis – udrugu glazbenih pedagoga. To je međunarodna pijanistička škola u kojoj profesionalni učitelji razmjenjuju iskustva i podučavaju sviranju klavira. Kako dizajner koji ne zna svirati klavir, predstavlja svoj neobičan način podučavanja, „svirajući“ na unutarnjim žaluzinama ili kako dizajner može vizualizirati sviranje jedne Chopinove sonate. Pomicanjem prstiju po sjenilu, propušta se manje ili više svjetla i ta ritmika prati stvarnu partituru, prikazanu u 100 slika.

Neke slike se ponavljaju, kao i sekvence u glazbenom notnom zapisu. Poster je jako dobro prihvaćen od strane učenika i nastavnika, jer razvija njihovu maštu u obliku zvučne slike koju čini klavir pod njihovim prstima. Usput, prozori u njihovoj dvorani imaju upravo takvu vrstu sjenila, tako da je to i duhovito objašnjenje.

  • Što biste promijenili da sve morate ponoviti?

Nisam dovoljno vjerovao u kvalitetu svojih ideja. Možda bi više cijenio svoj rad i oformio privatnu školu, iz koje bi crpio nove suradnike s kojima bi znatno lakše ostvarivao složene projekte.

  • Gdje pronalazite inspiraciju?

Ne znam tu formulu, ali svakako izvan radnog prostora. To je pitanje kako doći do ideje koja vas same mora iznenaditi, začuditi i primorati da baš to uradite. Zasićenost većom količinom informacija sputava slobodu i širinu koncepta. Prvo treba utvrditi motiv i saživjeti se s njim kao glumac u Shakespeareovoj drami koji ne izgovara samo određeni tekst već mu utjelovljuje život. Svaki novi projekt ima tri faze: koncept, proces i realizaciju.

Koncept na prvom mjestu, može se dogoditi da proces formiranja dizajna donese nešto novo, ili zadnji korak u realizaciji s kojom se dizajn konačno određuje. VIII mediteranske igre, Split 1979 su primjer koncepta, procesa i realizacije.

  • Kako biste Vi definirali uspjeh?

Uspjeh bi se trebao definirati priznanjem, nagradom, javnom pohvalom. Međutim, mnogi radovi to ne postižu jer nisu realizirani. Mene to ne smeta jer su ipak projektirani i sa dizajnerske strane dovršeni. Moguće je da će ih netko u budućnosti prepoznati i prihvatiti. Moj projekt Zastava za Hrvatsku i EU su završeni.

  • Gdje se vidite u budućnosti?

Radno, kao i sve vrijeme do sada, ne planiram ju…sama će se dogoditi. Volim iznenađenja.


Zapratite nas i na našem Telegram kanalu
https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp