Iako se profesor Lauc i ja nikada nećemo složiti oko dogmatike cijepljenja i iako u Hrvatskoj imamo renomiranih znanstvenika koji su od početka bili na pravoj strani, ovaj tekst posvećujem upravo njemu.

Profesor Lauc je u samim začecima kovidreligijskog ekstremizma bio jedan od agresivnijih. Kao takav, našao se i u znanstvenom dijelu (partijsko-)znanstvenog štaba. Jedno vrijeme je čak vodio po broju kontradiktornih izjava u medijima. Sve je mirisalo na to da će dotur Lauc na ovoj ideološkoj rigotini spremiti desetke, ako ne i stotine milijuna.

No, onda se dogodilo nešto istinski znanstveno i vrijedno divljenja: čovjek je pogledao podatke, vidio da stvar duboko ne štima, progutao ego i svoju priču prilagodio činjenicama.

Pritom nije izgubio samo milijune, nego se i podvrgnuo porugama i napadima mase kvazi-znanstvenih ideologa, partijskih seoskih pasa i kojekakvih šarlatana.

Do dana današnjeg, to je jedini meni poznati znanstvenik u Hrvatskoj koji je promijenio mišljenje na temelju novih spoznaja te znanost stavio ispred vlastite želje za novcem, utjecajem, probitkom. I zbog toga ima moje poštovanje.

To niti malo ne umanjuje stradanja svih onih intelektualaca koji su od početka, čvrsto i časno stajali uz istinu: Lidije Gajski, Alme Demirović, Nade Jurinčić, Marije Divić, Danijela Grgičina, Krešimira Pavelića, Tomislava Domazeta-Loše, Valerija Vrčeka, Damira Biloglava, Srećka Sladoljeva, Stipe Kutleše, Josipa Jurčevića, don Joze Mužića i mnogih, mnogih drugih…

Tim ljudima se ovo društvo vjerojatno nikada neće moći odužiti. A većina ni pojmiti koliko su riskirali, žrtvovali i izgubili za druge. No, Lauc je pokazao kako postupa jedan znanstvenik. I pritom razotkrio bolnu istinu: znanost je – kao i sve drugo u Hrvatskoj – duboko kompromitirana.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal