Jedan portal je objavio skandaloznu informaciju o Peri, kojeg svi poznajemo. Pročitali smo ju i u nevjerici malo iskomentirali s prijateljima. Većina drugih portala sutradan je prenijela taj zanimljivi sadržaj. Na Internetu je to postala atraktivna tema pa se pojavilo i stotinjak komentara čitatelja. „Ugledni“ komentatori potom su analizirali okolnosti pod kojima je Pero to učinio i zatražili primjerene sankcije.
U jednoj televizijskoj emisiji Perin „slučaj“ se pojavio kao tema rasprave pa su ga na dugo i na široko komentirale poznate osobe iz javnog života. Novine su potom donijele dodatne tekstove o drugim Perinim pogreškama. Nekoliko udruga javno je zatražilo njegovu ostavku, a jedna politička stranka njegovo je ponašanje nazvala nedopustivim… A Pero jednostavno ništa nije učinio, niti ga je tko što pitao, već se samo novinar malo poigrao činjenicama i „napuhao“ cijelu priču.
Pero je u ovom komentaru, naravno, izmišljen. Međutim različite Pere, Ivane i Renate susrećemo svakodnevno u medijima. Nekada se i mi na njih nepravedno bacimo kamenom. A narušavanje časti i ugleda može se bilo kada dogoditi svakome od nas a da smo pritom gotovo nemoćni. Dok se dozna prava istina, dok se Pero javi s nekog puta iz inozemstva ili dok demanti stigne do čitatelja i slušatelja, laž može dobiti takve noge da ju više nitko ne može zaustaviti.
Gotovo smo zatečeni s kakvom lakoćom pojedini mediji manipuliraju činjenicama i objavljuju poluinformacije i neistine. A još je žalosnije s koliko energije ih širimo mi pojedinci na društvenim mrežama, bez ikakvog kritičkog preispitivanja, uzimamo zdravo za gotovo i prenosimo dalje ili na temelju njih gradimo presude.
Kao da smo zaboravili osmu Božju zapovijed «Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga», ali i one duge stranice različitih etičkih kodeksa, pravila profesionalnog ponašanja, zakona i sl. Mnogi ne shvaćaju da nema slobode medija bez odgovornosti i da ona završava u onom trenutku kad počne narušavati našu osobnu slobodu i naša prava i interese.
Još je veliki Hitlerov manipulator Göbels izjavio da sto puta ponovljena laž postaje istina. Neki su toga itekako svjesni pa siju laži kako bi naškodili drugima, a drugi ih šire iz neznanja, zaigranosti ili osjećaja vlastite važnosti. A jednom rasuto perje nemoguće je više skupiti, pa tako ni neutralizirati objavljenu laž. Tim više što joj je razvoj digitalnih medija omogućio gotovo raketni pogon i sveopću dostupnost.
Ukoliko sami mediji ne shvate da time dugoročno potkopavaju vlastitu vjerodostojnost te čitanost i gledanost, pravosuđe će morati učiniti svoje. A zadaća svih nas je da laži konačno pokušamo „skratiti“ noge.
Zasuti smo stotinama informacija, koje nas zaskaču iz minute u minutu, sa svih mogućih platformi. Želimo li biti informirani moramo biti itekako izbirljivi, kritični i medijski pismeni. „Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve što pročita istina.“ – napisao je davno književni nobelovac Ivo Andrić.
Zapratite nas i na našem Telegram kanalu: https://t.me/epohaportal