Kad bi političari išli u rat, ratova ne bi ni bilo. Oni ne vole osobno ići u ratove, već vole u ratove slati nedužan narod. Daleko od stvarnosti nabacuju se frazama i natječu u stiliziranju poruka podrške Ukrajini. Našima je rat dobrodošao kako bi se spretno odmaknuli od domaćih problema koje nisu u stanju ni milimetar pomaknuti od početne točke na sveopće ogorčenje građana. Pohrlili su tako ovih dana naši domaći dojučerašnji eksperti za epidemiologiju davati savjete za ratnu strategiju.

Eto ga, osuđivani Čačić već priča o prihvatu ukrajinskih izbjeglica, a još jučer je rješavao strategiju obrane od Corone. Molim Vas, samo se Vi nemojte pobrinuti za njih. No, eto, dok pričamo o svemu onome o čemu mediji žele da pričamo, na Baniji je još uvijek na tisuće ljudi u kontejnerima, a naš državni vrh traži dodatno vrijeme zbog ukrajinske krize kako bi našao čovjeka koji bi želio biti ministar obnove.

U Hrvatskoj su dobro prihvaćene turske sapunice što nimalo ne čudi, jer puno se bolje isplakati nad tuđom nesrećom, nego plakati nad svojom sudbinom. Po tom obrascu djeluju i naši političari. Kod nas je i uobičajeno pravilo da iz svake katastrofe netko izađe još malo bogatiji, iza našeg rata stvorilo se puno bogataša, a eto, jučer čitamo da je i u potresu bilo onih koji su iskoristili svoju priliku.

Mučno mi je pročitati što se događalo u vrijeme potresa. Naime, kad je bio potres i kad je na tisuće ljudi volontiralo u sisačko-moslavačkoj županiji, čelnici su si ispisivali dnevnice za inače uobičajeni rad. Svi su oni iz vladajuće stranke koja cifra riječima podršku Ukrajincima.

Profitera ima i na koroni, iako je smrtnost prikazana među najvećima u svijetu. Siromaštvo prijeti cijeloj državi, a ministar Ćorić pokazuje mrtvo hladan karakter i predviđa još veću inflaciju. Rejting pokazuje da građani Hrvatske za većinu ministara žele da odu, no njih to i ne brine previše. Najviše građana Hrvatske želi da ode Ćorić, a čak 7 ministra nema podršku ni 50% građana ove zemlje.

Badava cijeli eseji samohvale, ako to građani ne vide u svome životu. U kriznim vremenima državu moraju voditi ljudi kojima građani vjeruju. Nema Hrvata koji vjeruje da je ministrica Vučković u stanju riješiti eventualnu nestašicu žita koje je sasvim izgledna zbog rata u Ukrajini.

Naši su ministri u stalnom strahu od uhićenja, a ne u nekoj brizi za građane, njih eventualne posljedice njihovih postupaka po građane uopće ne zanimaju. Tokovi izvoza već su poremećeni, a ministar Ćorić je na iglama hoće li ga odvesti policija.

Kao što smo vidjeli na primjeru Ukrajine, bogati su se pobrinuli za sebe na vrijeme. Uopće ne treba sumnjati da će i najveći drukeri rata kod nas učiniti isto tako. Na žalost imali smo priliku svjedočiti tome i za vrijeme našeg rata i svih ratova prije toga. Iz domovinskog rata izašlo je više generala nego što ih Rusija i Amerika imaju zajedno, snašli su se i u miru – eto ih u biznisu i politici, sasvim im dobro ide, dok građani tonu u sve veće siromaštvo.

Zemlja koja živi od turizma, bez domaće proizvodnje, a ugrožen joj je i tako slabašni izvoz onog malo što nije samo u tranzitu, bori se s posljedicama potresa već dvije godine i sada će još k tome trpjeti i strašne posljedice ovog žalosnog rata.

U Hrvatskoj je jedini način da se preživi konačan obračun s korupcijom, smijeniti sve koruptivne političare po hitnom postupku i neka dokazuju da su nevini o svom trošku.

90% ljudi misli da ministar Horvat, niti itko drugi, ne smije u Sabor poslije zatvora. Građani smatraju da je na snazi suludi zakon da se osumnjičenima isplaćuje plaća iz proračuna. Svi osječki suci koji su smijenjeni imaju pravo na pola plaće do okončanja sudskih procesa.

Kod nas se tek sad zatvaraju oni koji su griješili 2018 godine.  Lopovi koji su sada pod istragom na red će doći tek za 4 – 5 godina. Do tada će glad raseliti i pokopati još četvrtinu Hrvata. Ovakve zakone donijeli su naši političari, tko drugi? U ovoj će novoj krizi nažalost eskalirati narcisoidni elementi koji bi trebali izroditi “vrhunske” stratege ukrajinske krize. Već imamo situaciju da nam se ovi sada hvale kako su nas uspješno vodili kroz korona krizu, bez obzira na sve posljedice koje su svojim odlukama učinili, ali za populiste svaka je kriza prilika.

Poslije svake od tih njihovih prilika, mi smo u sve većoj neprilici i to mora prestati, ako želimo opstati. Novi izbori nikako ne mogu koštati onoliko koliko će nas koštati loše odluke korumpiranih političara. Ti koji su na vlasti Agrokor su isporučili Rusiji, INU su za mito prodali Mađarskoj i prodali sve naše banke strancima.  U Hrvatskoj nema niti jedine sigurne grane privrede koja bi mogla hraniti građane.

Zatvoriti oči pred tim činjenicama je put u propast, progledajmo dok nije kasno. I pobrinimo se sami za svoj narod i za svoju državu. A kriminalce s vlasti strpajmo tamo gdje im je i mjesto.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal