Ljubav nekad i danas


Ljubav je nekada bila u većini slučajeva baš to – ljubav, iako je uvijek bilo iznimaka i kalkulacija u smjeru nekog interesa, a danas je, čini se, u većini slučajeva ljubav upravo neki interes, dok su prave emocije danas izgleda iznimka i rijetkost. No, hvala Bogu – još uvijek ih ima.

Zašto je tome tako? Zašto je materijalizam toliko obuzeo ljude kada smo ionako svi tu samo u prolazu? Da li su vremena kriva ili je čovjek putem izgubio dušu i okrenuo se materijalizmu? Kada čujemo koliko ljudi se danas rastaje i čija ljubav na kraju završi na sudu i topi se u beskrajnim bitkama za imovinu, ne možemo, a ne pitati se – gdje je nestala ljubav?

Ako je već ljubav prošla i ako je te ljubavi uopće i bilo, zar ne možemo ostati ljudi i dogovorno podijeliti sve ono što se mora podijeliti? Vrijeme koje za života poklanjamo jedni drugima je nešto dragocjeno i trebamo znati cijeniti to vrijeme koje smo nekome poklonili i koje je netko poklonio nama. Naš život se sastoji od vremena i ničije vrijeme nije za bacanje. Zašto neki ljudi koji su proveli godine zajedno na kraju moraju proživljavati takve bizarne scene neviđenih svađa, često i pred svojom djecom koja zbog toga pate jer vole oba roditelja.

Nemojmo biti sebični. Mislimo jedni na druge i pokažimo malo poštovanja prema vremenu koje smo s nekim proveli i prema ljubavi koju smo s nekim u nekom trenutku života pronašli i koja se na kraju izgubila. I rastanci mogu biti lijepi. Ljudi uvijek razgovorom mogu sve riješiti, samo ako sjednu zajedno za stol i porazgovaraju.

Šutnja je nešto najgore. Ona je znak razdora u međuljudskim odnosima. Kroz razgovor ćemo uvijek doći do nekog rješenja. Ništa nije idealno. Nemojmo misliti kako je netko drugi u boljem odnosu od našeg. Svaki odnos je kompromis. Baš svaki. I ako to znamo, možda ćemo odlučiti spasiti odnose koje imamo.

Ljubav je i primanje i davanje. Ljubav je nešto obostrano, a ne jednostrano. Ljubav je dogovor. Ljubav je obostrani kompromis između dvoje ljudi. I, još nešto – svima nam je potrebna ljubav i zato neka je čuvaju svi oni koji je imaju. Jer svi smo tu samo u prolazu i nitko od nas ne živi vječno. Svaka ljubav ima svoj kraj i svoj zadnji zajednički trenutak nakon kojega netko ostaje sam.

Kada to znamo, tada ćemo dva puta razmisliti koliko nam se isplati svađati, prepirati i sudskim parnicama uništavati sve uspomene i godine iza nas u kojima smo nešto zajedno gradili i u nešto vjerovali. Volite se, ljudi. Volite jedni druge. Volite svoju djecu, supružnike, svoje roditelje, svoju braću i sestre, svoju rodbinu, svoje prijatelje, svoje susjede, svoje ljubimce… Ne propustite nekome reći koliko ga volite i odmah ćete se osjećati bolje. Ljubav je snaga koja je jača od bilo kojeg materijalizma. Ljubav je sve. Samo to prečesto zaboravljamo. 

 

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp