Apsolutno sam za to da izbjeglice iz bilo kojeg rata kod nas imaju utočište, radno mjesto, besplatni smještaj, besplatne vrtiće, besplatna kina i dječje predstave, besplatne bazene…
Apsolutno za. Na kraju krajeva, i kao ljudi i kao društvo se mjerimo svojim odnosom prema onima u potrebi. Ali baš zato mi nije jasno, gdje je besplatan smještaj za majku i sestre mladog Ivice Žoleka, ubijenog jer se one nisu htjele ubosti? I ovu zimu su provele u kontejneru u Donjim Kukuruzarima. Kao i mnogi drugi s tog područja, dvije godine nakon potresa.
Zašto nema radnog mjesta za Patriciu Perković, koja je dobila otkaz kao medicinska sestra i junakinja s priznanjem ravnatelja KBC-a Zagreb? Medicinskog tehničara Kristijana? Vjeroučitelja Silvestra? Tisuće drugih ljudi koji su dobili otkaze jer se nisu htjeli ubosti?
Zašto nema besplatnog vrtića, predstava i izleta za djecu bivših zaposlenika centra Stančić, bačenih na cestu jer se nisu htjeli ubosti?
Nemamo siromašne djece u Hrvatskoj?
Nemamo starce koji kopaju po kontejnerima? Nemamo osobe s invaliditetom na rubu egzistencije? Zanimljivo, partija je uspjela filozofiju “ima, ali ne za vas” primijeniti i van granica Silovane naše.
Zapratite nas i na našem Telegram kanalu: https://t.me/epohaportal