Noam Chomsky – 10 strategija manipulacije ljudima


Noam Chomsky (7. prosinac 1928.) američki je lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač te profesor emeritus na Massachusetts Institute of Technology. Jedan je od najcitiranijih znanstvenika u američkoj i svjetskoj povijesti. Ovo je deset Chomskyjevih strategija manipulacije koja se sustavno vrši putem medija. Chomsky nam pomaže ući u mozak manipulatora i dobro je prisjetiti se njegovih riječi, pogotovo danas kada smo svjesni sveopće manipulacije kojoj smo izloženi. 

  1. Preusmjeravanje pozornosti

Pažnju javnosti usmjeravati s važnih problema na nevažne. Javnost opteretiti poplavom nevažnih informacija, kako ljudi ne bi razmišljali o stvarnim problemima i razumjeli svijet oko sebe. Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjena o kojima odlučuje politička i ekonomska elita, kroz tehniku kontinuiranih ometanja plasiranjem beznačajnih informacija. Strategija distrakcije je vrlo bitna i za sprječavanje javnog interesa za osnovna saznanja iz znanosti, ekonomije, psihologije, neurobiologije i kibernetike.

  1. Stvoriti probleme, pa ponuditi rješenje tih problema

Metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva reakcije u javnosti, nakon čega se nude rješenja kojima bi se, u normalnim okolnostima, javnost protivila.

Na primjer: Pustiti da se razvije i pojača urbano nasilje ili dogovoriti krvave napade kako bi javnost prihvatila ograničavanje slobode kao mjeru ili sama zatražila nove sigurnosne zakone i pravila, iako ti isti zakoni i pravila, kako rekosmo, mogu biti na štetu osobne slobode. Ili: stvoriti ekonomsku krizu te potom natjerati javnost da prihvati recesiju kao nužno zlo i u konačnici smanjiti socijalna prava i reducirati javne službe, odnosno srušiti socijalnu državu.

  1. Strategija postupnosti promjena

Natjerati javnost da prihvati neprihvatljivo, tj. primijeniti postupno navikavanje na prihvaćanje promjena, najavljivanjem istih na kapaljku, korak po korak, danima, mjesecima, godinama. Kada bi se promjene koje bi u javnosti mogle izazvati otpor, kojim slučajem odvile naglo i u kratkom vremenskom roku, to zasigurno ne bi bilo dobro za socijalni mir. Zato će ih manipulatori provesti „politikom malih koraka“. Svijet se tako s vremenom mijenja, a da se to niti ne primijeti, odnosno u javnosti se ne budi svijest o tim promjenama.

  1. Strategija odlaganja

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje dosta ranije – unaprijed. Isto tako treba ih predstaviti kao “bolne i nužne”, kako bi se zadobila suglasnost javnosti za buduće promjene. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” koja se obično koristi u narativu, olakšava prihvaćanje nepopularnih promjena.

  1. Upotreba dječjeg jezika

Većina reklama usmjerenih na širu javnost koristi sugestivni govor, slatkorječive argumente, simpatične i pristupačne likove te naročito dječje intonacije u obraćanju publici. Poruke kao da su namijenjene maloj djeci ili mentalno nedovoljno razvijenim osobama. Što više oglašivači žele zavesti gledatelje, to više primjenjuju infantilne tonove. Kada se odraslima obraćamo kao da se obraćamo djeci, tada postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj prokušani sugestivni mehanizam koristi se, kako rekosmo poglavito u oglašavanju i tamo ga je najlakše detektirati.

  1. Korištenje emocija

Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi za izazivanje kratkog spoja u procesu razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, briga itd.), Upotreba emotivnog registra omogućava manipulatorima pristup nesvjesnom, pa je kasnije na toj razini moguće provesti određene ideje, želje i prinude, ili, pak, izazvati određena ponašanja.

  1. Držati javnost u neznanju i prosječnosti

Učiniti javnost nesposobnom da razumije tehnologije i metode koje se koriste za njihovu kontrolu i porobljavanje. Siromašnijim slojevima društva sustavno se onemogućava pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije i to s njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, kako bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

  1. Ohrabrivanje javnosti da bude zadovoljna svojom prosječnošću

Javnost treba poticati na prihvaćanje prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je ‘in’ ili u modi biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba poticati otpor javnosti prema kulturi i znanosti. Promocija stava u javnosti da je moderno i poželjno biti glup, vulgaran i neobrazovan omogućava manipulatorima nepregledan prostor djelovanja.

  1. Stvaranje osjećaja krivnje

Usmjeravati i uporno uvjeravati svakog pojedinca da povjeruje kako je on sam jedini i isključivi krivac za vlastitu nesreću, zbog svog oskudnog znanja, nedovoljnog zalaganja i truda, zbog svojih ograničenih sposobnosti (svoje nesposobnosti), zbog svoje nedovoljne inteligencije i tome slično. Tako nesiguran, ponižen i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivnje, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i bilo kakve pobune protiv sustava. Dakle, umjesto pobune protiv ekonomskog sustava, pojedinac ne djeluje, već ostaje na mjestu kao ukopan, jer samoga sebe krivi za svoje neuspjehe, što dovodi do depresivnih stanja čija je jedina uloga sprječavanje pojedinca u bilo kakvoj aktivnosti – odnosno njegova potpuna pasivnost.

  1. Upoznati pojedinca bolje nego što on poznaje samoga sebe

Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvorio je veći jaz između znanja koje posjeduje prosječan čovjek i znanja koje posjeduju i koriste vladajuće elite. Sustav, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu te je u mogućnosti bolje razumjeti običnog čovjeka nego što on poznaje samoga sebe. To znači da, u većini slučajeva, sustav posjeduje više kontrole i ima veću moć nad pojedincem nego što pojedinac ima nad samim sobom. 

 

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp