Svi mi imamo svoje ljubavi, ljubavi u pogledu, dodiru i želji. Svi imamo svoje trenutke, svoje slabosti, ali svi imamo i svoje izgubljene ljubavi. Toliko slabi, a toliko jaki u svojim mislila, čežnjama i sjećanjima, osjećamo svoju prazninu u odnosu na trenutke u našim izgubljenim ljubavima.

Te ljubavi su bile one ljubavi koje smo dobili, to su ljubavi naših majki i očeva, djedova i baka, to su one čiste ljubavi, ali i one koje nismo prepoznali ili one koje su bile tu, a propustili smo ih.

Izgubljene ljubavi toliko znaju biti bolne da ih samo onaj koji ih je osjetio može razumjeti. Ponekad su rođene iz pogleda, ponekad iz dodira, ponekad stvorene iz poštovanja, a ponekad iz sudbine. Svi mi u prolazu života bit ćemo jednog dana izgubljena ljubav.

Moje izgubljene ljubavi i praznine ljubavi na trenutke i na razdoblja iz ljubavi, razumijevanja, ponekad i sažalijevanja, ispunili su dragi ljudi koji su u svojim mislima i kroz svoja djela ispunili radošću moju dušu.

Zato, dok su vaše ljubavi sudbine i života tu, pokušajte im zahvaliti ako znate da će oni to cijeniti i da je njihova ljubav prema vama bila bar na tren čista ljubav, a siguran sam da postoje ti trenuci.

Ne dozvolite sebi da vaša ljubav koju sad imate ne dobije ono što zaslužuje, baš kao i ljubav prijateljstva koja vas ponekad rani riječima, ponekad i djelima, ali se onda zapitamo – da li je to bila istinita ljubav ili samo jedna epizoda?

Bol u samoći izgubljenih ljubavi – bol je života. One se ponavljaju u krugu od prvog daha razuma do posljednjeg daha života.

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal