- Siniša Juzbašić
- 27/03/2022
- 08:10
Zašto pišem, kad reći ne znam ili se je možda lakše skriti iza pera?
Pišem, jer život se skriva u riječi. Pišem jer pisati moram.
Ostat će zaboravljeno, ostat će negdje, a nije fer.
Pišem i u ova ružna vremena, kad lijepo nestaje, a ružno se ljepotom hvasta.
Pišem jer pisati moram i onda kad ostane samo mašta.
Pišem jer snove mi nitko ukrasti ne može,
pišem jer sam krvav ispod kože.
Pišem jer u početku bijaše riječ, koju su naslijedila ružna djela.
Pišem jer drugačije ne znam, a smisao je ljubav prirodna, divlja i smjela.
Pišem jer ne čujem više smijeh.
Pišem dok drugi vladaju, ustajalo miriše grijeh.
Pišem polako jer brzo se zaboravljaju heroji.
Pišem jer nema ih više, a bili su moji i tvoji.
Pišem i ponekad se osjećam sam,
ponekad k’o posljednji bastion držim taj plamen, znam.
I pisat ću uvijek o ljubavi, o sreći, zdravlju, al’ i o bijedi, ma pisat ću o svemu onome što na kraju zaista vrijedi.
Pisat ću jer riječju se može izreći svašta.
I kad sve propadne, na kraju ostaje mašta.
Zapratite nas i na našem Telegram kanalu: https://t.me/epohaportal