Posljednji bastion


Zašto pišem, kad reći ne znam ili se je možda lakše skriti iza pera?

Pišem, jer život se skriva u riječi. Pišem jer pisati moram.

Ostat će zaboravljeno, ostat će negdje, a nije fer.

Pišem i u ova ružna vremena, kad lijepo nestaje, a ružno se ljepotom hvasta.

Pišem jer pisati moram i onda kad ostane samo mašta.

Pišem jer snove mi nitko ukrasti ne može,

pišem jer sam krvav ispod kože.

Pišem jer u početku bijaše riječ, koju su naslijedila ružna djela.

Pišem jer drugačije ne znam, a smisao je ljubav prirodna, divlja i smjela.

Pišem jer ne čujem više smijeh.

Pišem dok drugi vladaju, ustajalo miriše grijeh.

Pišem polako jer brzo se zaboravljaju heroji.

Pišem jer nema ih više, a bili su moji i tvoji.

Pišem i ponekad se osjećam sam,

ponekad k’o posljednji bastion držim taj plamen, znam.

I pisat ću uvijek o ljubavi, o sreći, zdravlju, al’ i o bijedi, ma pisat ću o svemu onome što na kraju zaista vrijedi.

Pisat ću jer riječju se može izreći svašta.

I kad sve propadne, na kraju ostaje mašta.

 

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp