Sinkroniciteti


“Realni”, ovozemaljski život je samo jedna boja u spektru Života. Mi smo najčešće svjesni samo te jedne boje, a ostale tek naslućujemo. Mnogi ljudi znaju za postojanje drugih boja i to saznanje je prvi korak ka novim spoznajama.

Isto tako, mnogi ljudi ne žele ni pomišljati da postoji nešto van ove dimenzije. Plaše se ili sve van vidljive stvarnosti smatraju glupošću, bajkom i babljim ćeretanjem. Ipak, što je veća svjesnost o multidimenzionalnosti ljudskog bića, to se ta multidimenzionalnost sve više dokazuje i pokazuje kao stvarnost. Korak po korak, sve više širimo i produbljujemo horizonte Postojanja.

I ma koliko života odradili i ma koliko iskustava skupili, tek smo samo malo zagrebli površinu sveukupnog Znanja.  Ali i to “grebuckanje” može ispuniti ljudsko biće neobičnom radošću. Počinjemo shvaćati da mnogo “važnih” stvari uopće nisu važne, da su mnoge brige samo smetnja za puni život, da je ovo vrijeme kroz koje putujemo, tek jedna točka u beskonačnosti.

I ono najzgodnije, što se počinje sve češće događati, su sinkroniciteti. Pomislim na neku osobu, a netko sa strane izgovara njeno ime ili me ta osoba nazove. Pomislim na neki pojam, a na plakatu uz cestu se pojavi ispisan taj pojam. Ili u titlu dok gledam neki film. Razmišljam o nekom filmu, davno odgledanom i za koji dan bude prikazan na televiziji…

Isto tako, pojava znakova i brojeva… Danas mi za oko zapne auto-registracija s brojem 2111 i pomislim kako bi bilo zgodno da su četiri jedinice. Sljedeći automobil je imao upravo tu registraciju. Poželim čuti neku pjesmu na radiju i ona zasvira u roku par minuta.

Ti sinkroniciteti su komunikacija s ostalim bojama spektra u kojem postojimo. Postojimo u cijelom spektru. Sve dugine boje i mnogo više od toga su naša cjelokupna stvarnost. Naravno, svjesni smo je onoliko koliko je možemo podnijeti.

Opuštenost i prihvaćanje samih sebe i onoga što vidimo i osjećamo u životu, otvara vidike u neki novi svijet, čiji smo dio oduvijek bili i bit ćemo zauvijek.  Stvar je u svjesnosti…

Sinkroniciteti paradoksalno govore da se slučajnosti svojim učestalim ponavljanjem pobijaju. Slučajnost koja se ponavlja, prestaje biti slučajnost. Očito se stvari događaju po određenim zakonitostima. Zakonitostima koje prate naše misli…

Kad se pojave sinkroniciteti, znači da razgovaramo multidimenzionalno. Kao da perifernim vidom uočimo pokoju novu boju iz postojećeg spektra. Na trenutak je možemo postati svjesni.

Zanimljiva je ova igra u kojoj trenutno živimo. I sve više vjerujem da je ovo igra. Igra koju smo možda i previše ozbiljno shvatili… Ako se poigramo, možda počnemo i stvarno živjeti? Ili tek uočavati Život…

 

Zapratite nas i na našem Telegram kanalu:  https://t.me/epohaportal

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp